Prijava
  1.    

    Telefonske govornice

    Dok su bile korisne i potrebne, bile su retke k'o beloglavi supovi. Sad, kad nikom ne trebaju, ima ih na svakom zidu. I, verovatno, sve su ispravne.

    (Trafika na autobuskoj stanici. Godina: 1998)
    - Dobar dan. Dajte mi... hm, šta znam, 4-5 žetona.
    - Čega?
    - Žetone za telefon.
    - Aaaaa, to... Ma kakvi žetoni, to radi na dinare u metalu.
    - Ali, ni jedan novčić ne paše...
    - Pa kako bi pasalo, to su ti oni novčići od 500 dinara, ne kuju ih više, sad je "nov dinar". Sećaš se, glava im je bila sa nekim "buktinjama", a pismo...
    - Ma gde se sećam. Nego, treba mi telefon, šta da radim?
    - Hm, ništa. Jedino da uzmeš oglase i nađi: antikviteti. Pa traži: kupujem/prodajem stari novac. Al', kurac, i za to ti treba telefon, ha-ha.