Prašina u slovnom obliku, kojom se zatrpavaju slučajno otkopani pređašnji sjebovi, blamčuge i konflikti. Omiljene parole srpskih političara sklonim praštanju, zatim svakog Žovloa Baronskog, kao i našeg pravosudnog sistema.
- Hajte sa nama u koaliciju, mislim da ćemo zajedno biti još bolji.
- Ali do juče ste pričali da smo svi lopovi.
- Ma to je bilo davno. Glupo je da smo sami, a evo, daćemo vam odrešene ruke.
--------------------------------------------------
- Brate, imaš da mi pozajmiš sto evrića, vraćam sledeće nedelje stoposto?
- Ne pozajmljujem pare narkomanima.
- Kako misliš narkomanima?
- Ne seri, tebra, ti si težak slučaj. Još pamtim kad si se na Cveletovoj žurci nadrogirao i otišao da istetoviraš "ELAN" na tabanima, kako bismo te sutradan na Košutnjaku fotkali odozdo kad skačeš na noge sa "petice". Čuo sam da nisi prestao.
- Ali to je bilo davno, sada sve držim pod kontrolom.
- Ljavaj, ne dam.
--------------------------------------------------
- Dobar dan. Šta imamo ovde? Parkiranje na travnjaku. Hmmm, da... dobro. Dakle, ne znam šta da vam kažem, ozbiljan prekršaj, ugrožavanje životne sredine i nepropisno parkiranje. To su strašne stvari, znate...
- Slažem se, druže sudija, ali...
- Nema "ali"! Recite mi, jeste li do sada bili osuđivani?
- Nisam, druže sudija, štaviše, samo sam jednom u životu pre ovoga bio u sudu.
- Zbog čega?
- Odsekao sam komšiji glavu katanom, ali to je bilo davno.
- Ah, da vidim ovde i ja, taj slučaj je zastareo. Svejedno, ne mogu vam progledati kroz prste za ovaj jučerašnji prekršaj.