Prijava
  1.    

    Tolerancija a-la Srbija

    Tolerancija na naš način. Kao i druge novotarije i izmotacije nenormalnog sveta, i ovome što nam se nameće se prvo tvrdoglavo opiremo, a onda ga oberučke prihvatimo, ali na svoj način. Može se reći da smo kroz istoriju razvili to u tradiciju i podigli na stepen umetnosti.
    Na primer, hrišćanstvo. Eto, imao narod paganizam i nije bio voljan nešto novo da uvozi. Međutim, u zamenu za povlastice, vlastela jeste. A onda su ljubazno ubedili mačem i ognjem narod da to prihvati tako da postadosmo veliki vernici. Toliki da se o Staroslovenskoj mitologiji danas skoro ništa ne zna. Ali, paganizme smo zadržali, pa i jedini slavimo krsnu slavu u duhu umerenosti prežderavanjem i opijanjem. A to je obavezno i na groblju i bilo gde. Posle prešli na zdušni komunizam, pa opet u krug...
    Tako i ovo. Prihvatili smo jer nam je rečeno, a i nekako je „in, kul“. Prigrlili smo i to, ali nismo zaboravili da ubacimo nešto svoje i da prvo loše uvezemo, a dobro neka čeka. Mantrički ponavljamo fraze s tim u vezi dok zvučimo k’o prvačići koji nešto recituju ili glume na školskoj priredbi. I verujemo da nam je to odlično, sve dok nam ne zakuca na vrata.

    - Gospodine, mi smo iz jednog časopisa. Da li bi nam odgovorili na par pitanja?
    - Izvol'te.
    - Da li ste protiv održavanja parade ponosa?
    - Ne, pa pobogu, 21. je vek, nije valjda da smo u srednjem veku? Svako ima pravo da se ponaša i živi svoj život kako hoće.
    - Aha. Odlično. A pošto smo mi upravo iz gej-magazina, da li bi se slikali sa nama za časopis, u duhu tolerancije?
    - M'rš!
    ......
    - Izvinite, može par pitanja za TV?
    - Recite.
    Koje je Vaše mišljenje povodom izmeštanja nehigijenskog romskog naselja koje se nalazi ispod mosta?
    - Za svaku pohvalu! Bogu hvala kad su makli te sirote ljude iz tih groznih uslova i krenuli da im obezbeđuju smeštaj i obrazovanje. Potrebno je, u duhu evropskih vrednosti i tolerancije pružiti im ruku pomoći i uz malo ljubavi i razumevanja će se puno toga promeniti na bolje.
    - Aha, hvala. A koji je Vaš stav povodom činjenice da će im biti izgrađeni montažni objekti za smeštaj ovde?
    - Gde?!
    - Pa, ovde, u Vašem naselju. Tako rekoše u skupštini grada.
    - Dal’ oni normalni?! Ovde nema mesta.
    - Pa, imate onaj proplanak, ionako ima puno žalbi da je neuređen.
    - A sa te cvećke će da ga urede, a? More, dobro ste mi rerkli da kontaktiram komšije, pišemo peticije, štrajkujemo, ima tamo šatore da razapnemo i da spavamo – nema! Nek’ im dignu naselje pred skupštinom, ne ovde!