Prijava
  1.    

    Tor - siledžija bez premca

    Rođen kao vrlo mlad, sin Odina i bezimene majke, Tor je život provodio u izobilju k'o što samo Odinova đeca mogu. Penetrira je likuše po selu sa pričom "Krealjice znaš li ti ko mi je otec?" ili "Oli da te prebačim do kuće u novoga mercedesa pa ćemo se dogovorit oko plaćanja?", pio kafu ujutro u Budvu sa ćukovima, provodio se po splavova po noći... Sve u svemu krealjina je bio, nemamo što zborit dalje. Ali, liku je najveće zadovoljstvo predstavljalo zaebavanje mlađih od sebe. Obično ode na stadion pored škole i loptašima krade lopte govoreći "Nubine, nabiću vas na palamar moj silni ako me prijavite ocu!".

    Bio je mezimac očev i tako mu isti (ODIN, gore navedeni) za 18 rođus poklanja čekić besni po imenu Milomir u nadi da će ga nagnat da ode malo da kuje i prekuje neke mačeve, da izuči zanat i da postane nešto od njega. Ali, Tor ka Tor, čim primi čekić silazi u selo i zulum se radi, cukaju se očevi, cukaju se majke, fistaju se sponzoruše i viđe Odin da nema ništa od zanata pa diže ruke od njega i prepušti ga zlehudoj sudbini njegovoj. Prolazile godine i Tor osta isti. Al' ne lezi vraže, omladina što je zajebavana prije odraste, postaše ljudi i izrodiše porod svoj. Kad je porod stasa i počeo da izlazi po splavova i oni ka' im i roditelji te su prije, Tor pokuša da ih zajebava na isti način ali nova vremena, novi izumi, ovi izvadiše utoke TAHA TAHA TAHA! 43 puta se TAHA čulo, Tor pada mrtav, radi se veselje, trubači, pičetina, crvena slova u kalendaru.

    Tor sa ekipom: Alo, krealjice, ko te nauči ovakvu keafu da kuvaš sve ti jebem usta ti se poserem gnjila! :vadi Milomira:
    Konobarica: Neka, Tore, ne po rebara!
    Tor: Nikad :CUK: više :CUK: da :CUK: si kome :CUK: ovo đubre skuvala! Jel ti jasno?

    Konobarica u hitnu.