Prijava
  1.    

    Trenutak otrežnjenja večitog improvizatora

    Kad shvatiš da si sa oba dežurna asistenta nekada slušao predavanja iz ispita koji upravo polažeš.

    - Kad si osnovnu k'o iz pičke završio kao vukovac, mislio si da si uhvatio boga za dilindaru.
    - Kad si u gimnaziji pao u donju petinu odeljenja, bio si kul jer si znao da je taj prosek otišao na pivo, ribe i rokenrol. A još uvek si, kad ti je bilo bitno, mogao za čuku vremena da spremiš ono nad čime su štreberi bečili oči celog vikenda.
    - Onda si upisao najteži tehnički fakultet, a nastavio po starom. Kontao si da sve mora da ispadne okej na kraju, stegnućeš se kad je frka, ali ćeš se i zajebavati. Ali se ipak desilo. Jednom. Pa još jednom. U međuvremenu su devojke porasle i tvoj humor, pirsinzi i muziciranje su im postali simpatični, ne više i dovoljni da trpe tvoju dezorganizovanost i promene raspoloženja. Matorci su ti omatorili, sve su nervozniji, može biti pitanje dana... Polako, ali nezadrživo, iz magle se pomalja misao i, ako si srećan, konačno shvataš da si manji od sistema, da okviri postoje i da to nije strašno. Nema potrebe za beskonačnom slobodom: i gitara ima pragove. I tako jednog jutra ustaneš, umiješ se hladnom vodom i izađeš napolje, da bar pogineš k'o čovek.