Prijava
  1.    

    trenutak potpune srece

    Morate kod doktora jer izraslina postaje sve veca. Glavom pocinju da vam se vrzmaju one najzloslutnije misli, tipa: "Sigurno je rak/sida/kuga/kolera, takve sam ja srece", "Logicno, onolike godine opijanja i fiksanja moraju da se plate" ili "Valjda nisam opet zaboravio da iskljucim peglu, picka li joj materina". Korak vam je tezak, pokusavate da sakrijete uplasen izraz lica. Stanje u cekaonici vam ne pomaze jer prokleto mesto izgleda kao da je pretrpelo bar dva napada atomske bombe. Kad konacno cujete da vas prozivaju, kroz glavu vam prolazi "Ovo je kraj", i pripremate se na najgore.

    ...sve dok ne cujete magicne reci.

    "Koristicete ovu mast dva puta dnevno, sedam dana."

    Pri izlasku iz ordinacije nastaje promena. Primecujete da je vreme lepo. Smesite se od uva do uva, kao da ste upravo pronasli cup sa zlatom na kraju duge. U glavi pocinje da vam se vrti "I will survive" od Arete Frenklin. Nastupa trenutak potpune srece.

    "Covek ne shvata sta je imao dok to ne izgubi."