Iz nekog razloga, mimo svake logike, ovi uzvici puni miline i oduševljenja, praćeni predenjem, uvijanjem, dahtanjem ili na drugi način prikladnim činom izražavanja zadovoljstva, znak su maseru ili češaču (maserki ili čehinji (znam da nije čehinja nego češačica, ovako kaže moj sestrić, i ne, ne treba veliko slovo jer ne govorim o nacionalnosti...)) da treba da pređe na neko drugo mjesto koje ne svrbi, odnosno ne boli.
- Počeši me malo po leđima...
- Važi, đe?
- Kod lopatice... Malo lijevo... Maaaaalo gore...
- Je li ovdje?
- Mrvicu samo gore... Uuuuuuh... mrvu još... Aaaaaaa, uh, to, grrrr, tu, tu, ne pomjeraj, mjau, jojojojojo...
(Ruka osobe koja vas češe ili masira za to vrijeme je završila na Vašim kapcima, živcu ispod nokta Vašeg malog prsta, u Važem pupku ili gdje već ne bi trebalo da bude jer je svrab pobjegao neuhvaćen da se vrati...)
