Prijava
  1.    

    U duhu Rambujea

    Dugi, naporni i na kraju se ispostavi bezuspešni pregovori sa štrumpfom koji je čvrsto rešio da ispuni svoj dnevni bonus u vidu kazni.

    - Dobar dan.
    - Dobar dan, zemljak.
    - Nismo mi nikakvi zemljaci. Jeste pili?
    - Samo jednu čašicu.
    - Ja bih rekao, na osnovu oštrine vazduha koji izlazi iz vašeg auta, da je bilo nekoliko.
    - Bilo je više, evo priznajem, a ko prizna pola mu se prašta. Dobar si ti čovek.
    - Nažalost, ja se ne pridržavam te poslovice. Šta bi bilo da ste ubili čoveka? Duvajte!
    - Evo.
    - Opa, 2.01! Lepo. Da ja vama napišem kaznu. Vidim da možete da vozite pa nema potrebe da vas vodim u stanicu na trežnjenje.
    - Je l' baš mora? Imam decu!
    - Imam i ja i decu, i ženu, i stare roditelje.
    - Stariji sin mi ide na eksurziju sledeće nedelje, matursku. Mlađeg vozim u školu, a ko će da ga vozi ako mi uzmeš dozvolu?
    - Trebalo je o tome da razmišljate pre nego što ste seli u auto.
    - Je l' trebaju tebi drva?
    - Imam ja čoveka za to.
    - E al' ja bih ti doterao kvalitet. Bukova, od miline da ih slušaš kako pucketaju.
    - Rekao sam ti nešto.
    - Kajmak, sir? Imam ovči, kravlji, prevreo, mlad... Kakav ti duša hoće.
    - Imam i ja. Šalju ženini sa sela.
    - Kominjak mi najbolji u okolini. Prošlogodišnja berba, ne pamtim da je nekad bila bolja. Flaširano, a imam i iz bačve, al' sam to zapečatio kad budem ženio sina. Rakija, šljiva, dvajes'četiri grada, ja je pijem 'mesto vode.
    - Aman čoveče, samo odmažeš sebi i oduzimaš mi vreme.
    - Znaš, ima tamo na izlazu iz grada ona kafana "Kod Milovana". Roštilj im je dobar, pamtićeš ga dok si živ. Završi smenu, ja dolazim po tebe i idemo da se ispričamo k'o ljudi.
    - Znaš kako, izbegavam ti ja po kafanama. Ali kao i sve moje kolege i ja imam svoju tarifu pa kad si već zapeo mog'o bi eto da mi suneš nešto za decu makar.
    - Pa fala bogu, jesmo mi ljudi ili ne. Evo izvoli, ako je za decu...
    - Dvadeset mi nudiš? Pa nisam ja prike za dvadeset gulio četiri godine u Kamenici. Moj uslov ti je osamdeset. Ako napišem kaznu, mnogo ćeš gore proći i ostaćeš bez dozvole.
    - Nemam i neću! Mafijo pokvarena, mame vam ga nabijem svima redom, od komandira pa do školskog pozornika. Bando!
    - Sad još i vređaš službeno lice. Izvol'te cedulju, javite se sudiji za prekršaje. Imate rok od sedam dana.