Prijava
  1.    

    U Moskvu na kolače

    Direktno sa kamernog koncerta hora bečkih dečaka, krempitica u barlington džemperčiću i sokić od narandže, sveže ceđen naravno. Uz čašicu prijatnog razgovora o vremenskim prilikama u persijskom zalivu i kako te iste vremenske prilike utiču na protest palestinaca protiv tiranske vlasti Izraela. Kašljuc, kašljuc, hteo bih otići do toalet, izvinite me, perem ruke pre i posle uriniranja. Ogledalo voli očešljano u stranu, očupane obrvice i manikirane ruke. Izvinjavam se na neugodnosti zbog mog kratkog odsustva, da li bi ste želeli da probate izvrsne čajne kolačiće? Uzmimo i čaj, erl grej pliz, avaj, molim vas, oprostite, moć navike. Elem prijatno je veče napolju, da li želite da prošetamo Terazijama i uživamo u čarima ove prelepe prolećne jeseni, pokazaću vam konstelacije Strelca i poziciju Venere, naše zaštitnice, ako dozvoljavate tako da se izrazim. Naravno, izvolite, evo i kaputa. Vidite li Velikog Medveda, vidite li kako njegova svetlost briljantno i nepogrešivo zasenjuje ostale zvezde poput vašeg lepog lica koje mi dozvoljava nirvanu u ovom divnom trenutku našeg bistvovanja. Da li bi ste želeli da vidite moje knjige iz astrologije? Naravno, izvolite u taksi. Gospodine, molim vas, vozite do . . .

    I tako se neko ogreb'o za parče pičke. Znam lika.

    Nema granice ljudskoj gluposti.

    *Pisano uz slušanje četničkih pesama, Pantere, Dauna i Ijomijevog solo albuma.

    - Šta ide u punjenu?

    - Stavi meni sve sem ćumura i dosta luka, onako, natrpaj da preliva. A ona će isto to.

    - Neću luk, kakva si prostačina.

    - Ko'i ti 'e kurac pa neš' luk? A kući ga cepaš ko siroče pakovanje noblica, svašta. Daj ti majstore i njoj sa lukom i ništa ne brini.