Starojebački sleng. U svoje vrijeme. Tada nekada, davno. U vrijeme kad su oni imali kosu i originalne zube, i kad je mogao da im se digne. Kad su ženska koljena bježala jedno od drugog pri samoj pomisli na njih, ne te ustalasne brke, kovrdžava prsa i JNA tetovažu na bicepsu. U njihovo pero... Razdeljak na lijevo, desna obrva se diže, lijevo oko šalje mig...'Piće od gospodina za onim stolom'... Čaša u vis, smiješak, prilazak stolu, 'da li je dama za ples', i odmah prečica za zadnje sjedište Lade rive. U njihovo vrijeme, kad su cvetale tikve...
'Ae, sjećaš li se, kako smo ih prevćali, iz vojske kad se vratismo, nismo se mogli najebat', jebemti...'
- E znam, đe ne znam, evo baš ođe, kad je Momo držao kafanu, pa ne znam je li ikoja ostala nedojebana...
'Jes' Milena, onu iz Srbije što je doveo one godine pošto mu žena umrije... Ona se nije dala.'
- E meni jes'!
'De' ne laži, života ti. Kako jebo ga, kako je natjera?'
- Nisam je ne pitao. Ili u ćoše, ili kroše, nema tu zajebancije...
