Prijava
  1.    

    U visu

    Na keca.

    Ni ne trepnuti, samo uraditi nešto brzo i jebitačno, bez ''spuštanja lopte na zemlju''.

    - ...i tako ti ja sedim za šankom sinoć, prilično neupotrebljiv, kad skontam da me neka cava gleda. Tu ti ja čekiram da li su joj drugarice u blizini, kad ono prc! Sama je. Naravno, to se ne propušta, u roku od odmah sam se uputio u njenom pravcu, spreman da zajebem bilo kakve spike, znači idem odma na konkretne stvari. Dobra je kao 'lebac, matori, je l' mi veruješ? I ništa, dođem ja tamo, kapiram to je to, nema, želimo se i kraj, ni pet ni šest ja joj krnem žvaku, onako, još u visu. Nisam ni došao već sam odradio pos'o.
    - Maže! Nauči me zanatu, pretvorio sam se u uho!
    --------------------
    - Kako prošao ispit juče?
    - Savršeno! Ti si mi svedok koliko nisam otvorio knjigu, a vid' me sada! Došao tamo, rekao profesoru da pasti ne smem, iskenjao se malo i paf! Sedmica matori, u visu! Da da!
    - To te ja pitam!
    --------------------
    - Zamisli sranja juče, to ti nisam ni rekao.
    - Šta si opet zasrao? E, ako ti opet treba keš za renoviranje baka Savkinog golfa, nemam, odjebi. Prošli put sam gladovao nedelju i po' dana zato što si se pravio pametan i kurčio se kako možeš nogama da voziš.
    - Ma nije to... Slušaj bre. Bili mi sinoć u ''Tri tačke'', ona kafanica, tamo preko puta ''Meridijana'', znaš?
    - Da, i?
    - I ništa, sedimo mi i pijemo, gledamo fudbal, kad neki car iza mene dobaci Ćomiju da pomeri glavurdu, jer se od nje ništa ne vidi.
    - A što jes', jes'. Kao veš mašina mu je.
    - Slušaj, jebem te. I ovaj lik ga tu stane trpati za glavu, da je kao lopta za pilates, šta ti ja znam, i onda Ćomi skoči naaadrkan, zaleti se na njega i u visu ga ispresavija. Mi se nismo stigli ni okrenuti, ovaj leži.
    - Jebiga, istina boli.