Prijava
  1.    

    Uberkul momenat

    Tvoj trenutak moći, onih 5 minuta, half hour of power, kako god želiš. Onaj osećaj koji dobiješ kao Banderas kada ide sa prejakom pičkom lagano ruku pod ruku, dok iza njih sve eksplodira, i što je minirano i što nije. Kada uradiš neku stvar na toliko kul način i lagano odšetaš dok te zanemela masa gleda masa gleda sa oduševljenjem i strahopoštovanjem za učinjeno delo. Ostaje ti još da staviš neke jebačke cvike, pustiš ''Bad to the bone'', i nestaneš u zalasku sunca kao Talični Tom.

    Izlazim iz doma sa kesom smeća, nešto mi kvrcne u glavi, zafrljačim je sa 10 metara ka kontejneru, ona uleti kao Djordjevićeva trojka sekund pred kraj. Taksista, portir i neka debela žena me gledaju kao da sam kralj sveta, ja se polako okrecem i krećem ka ulazu u dom. Portir mi otvara vrata pre nego što sam zvonio i gleda me sa respektom i klima glavom u znak odobravanja. Ja se pozdravljam sa osmehom i lagano idem uz stepenice. DOlazim u sobu kod drage, prepiračavam joj podvig, kaže meni moja draga:

    A zamisli da si promašio, kao što se uvek desi? Sad bi to smeće 5 minuta skupljao pred ljudima kao retard u tim papučama i kratkoj majici na -2 stepena, em bi se smrzao kao pička em bi ti se masa smejala, možda te ni onaj pijani portir ne bi pustio unutra.

    Čudni su putevi uberkulizma.