Zapravo čim se rodite život vam proleti pred vašim očima.
Cijeli eoni su proživljeni u tih prvih nekoliko mjeseci kada se osjećate neodvojini od samog svijeta, s tim što ne radite apsolutno ništa, nego samo gledate kako vrijeme prolazi.
U početku, vrijeme osjećamo posredno, kao nešto što se događa s drugim ljudima. Naviknuti smo na život u trenutku, jer ne postoji nigdje drugo gdje možemo otići. Ali ubrzo, život se počinje kretati, i vi se naučite kretati s njim. Nesvjesno uzimamo zdravo za gotovo to što smo drugačija osoba svake godine, Unaprijeđena s nekim drugačijim tijelom ... drugačijom budućnosti. Tričimo uokolo tako brzo, tako da svijet oko nas izgleda kao da stoji mirno. Toliko da ljetnji raspust može se protegne u vječnost.
Onda odjednom počnemo da osjećamo da se vrijeme kreće prema naprijed, učeći svoj ritam, a tu i tamo preskači svoj ritam, čineći kao da je tvoj rođendan stiže dan ranije svake godine.
Trebamo razmotriti ideju da mladost zapravo nije protraćena na mlade. Da njihove drame nisu veće nego što bi trebale biti. Svatiš da njihovi osjećaji imaju savršen smisao, nakon što se prilagodiš toj "inflaciji". Tako da za nekoga ko prolazi kroz mladost, život izgleda epski i tragično samo zato jer jeste. Svaka obična dnevna prepreka lako može iskriviti luk "tvoje priče". Jer svaka buduća godina vrijedi malko manje nego prošla. I sa svakim rođendanom samo kružimo natrag i prođemo istu tačku oko Sunca, želeći jedni drugima puno "sretnih povrataka".
No, ubrzo osjećate da se krug počinje stezati, i shvatite da taj krug je ustvari spirala, a vi ste već na pola puta. Kao da vam se sve više dani ponavljaju, polako počinjete odbacivati terete, i počinjete osjećati čvrsto privlačenje ka centru vaše gravitacije, balast uspomena za koji se držite, dok sve ne počnete da se krećete nekom svojom vlastitom inercijom. Dakle, čak i kada sjedite mirno, osjećate se kao da trčite ka nečemu. A čak i ako sutra će te "trčati" malko brže, i protegnuti svoje ruke malo dalje, i dalje ćete osjećati sekunde kako lagano izmiču dok plutate po putanji.
Život je kratak. A i život je dug. Ali ne baš tim redoslijedom.
