Prijava
  1.    

    urbano prezivljavanje

    Topao dan, vozite se GSP-om, meškoljite se na divnim ergonomski dizajniranim stolicama, sunčevi zraci vam miluju kožu, mlada cigančica vas cima za rukav tražeći dinar, magično purpurno-crveno nebo sa penastim oblacima vam oduzima dah, sunce u zalasku vam mami uzdahe, prizori grada se smenjuju dok vas preplavljuje neodoljiv osećaj sladostrašća jer ste još jednom uspeli da nadmudrite Sistem vozeći se bez legitimacije... A onda šok! Bez ikakve najave u autobus ulazi on, Njegovo Nadbožanstvo Kontrolor! I pre nego što ste uspeli da ga opazite čulom vida autobusom se već zaorilo "ajmo ovde, karte na pregled". Prva kap znoja se neprimetno pojavljuje na vašoj obrvi, disanje postaje otežano a srce hvata aritmija. Samo bez panike, u ovakvim trenucima smirenost je od krucijalnog značaja jer postoji nekoliko mogućih rešenja.

    1. Defanzivna tehnika - posle pola sata češkanja, 'vatanja i preturanja džepova u potrazi za nepostojećom legitimacijom, krenite da se vadite na fore kojima ćete izazvati osećaj sažaljenja kod Uzurpatora. Na primer, "Kako bi se ti osećao da ti neko traži legitimaciju a ti je zaboravio kući?".

    2. Ofanzivna tehnika - ulaženje u otvoren sukob sa dotičnim. Gerilsko ratovanje. Na raspolaganju vam stoji sijaset izraza koje možete upotrebiti da bi ste se rešili bede: ja tebi, ti meni, nemoj da ti sad, ti ćeš meni, jeb'o te ko te zaposlio, idem samo dve stanice, tek sam ušao, kakva karta - kakvi bakrači i sl. Ako baš imate samopouzdanja, svoje izlaganje možete zabiberiti i sa "Pa pozovi policiju, evo čekam, ne bojim se nikoga". Znači, uporniji pobeđuje.

    3. "al sam debil, baš sam debil" tehnika - samo za dobre glumce i ljubitelje rizika! Dakle, kad vam Baksuz priđe i zatraži legitimaciju - pravite se retardirani. Znate već, tup pogled, jezik malo isplažen, glava blago nagnuta, glas niži za tri oktave i neko šizofrenično buncanje. Ako ste uverljivi, zaobići će vas u širokom luku. Bez ikakvih pitanja.