Prijava
  1.    

    Verbalni delikt

    Zločin učinjen rečima. Izraz koji obuhvata psovke, uvrede, kletve, pokude, poruge i tome slično. Najbolji način da nekom ukokate pola familije, njega samog, da pripadnice ženskog pola (pa i muškog, kako kome godi) u okviru rodbine istog seksualno zlostavite i prođete nekažnjeno. Virtuelni masakr koji se čuje, ali se ne vidi.

  2.    

    Verbalni delikt

    Postojao je uvek i svuda, u ovoj ili onoj formi... Zakonodavac je uvek gledao da ostavi rupe ne bi li verbalni delikt kao najsvetije i najomiljenije čedo svake vlasti mogao da se primeni pod zakonskom maskom. Ipak je najbezbednije i najpravednije kažnjavati po zakonu, zar ne? Vekovečiti dokaz da je sloboda govora mit, prazna i ničim potkrepljena misao za zavođenje vrlih idealista i dobronamernih društvenih kritičara koji se nadaju da će svojom delatnošću uspeti nešto da promene, da pokrenu stvari ka boljem cilju- prosto rečeno, za utopiste koji su oboleleli od lakšeg oblika koštunjičavosti i koji ne vide prostu naturalističku i sofističku realnost u kojoj ,,jači tlači". Hoće, isto kao što će ti onaj ortak vratiti pozajmljenih dvesta jevreja koje je spiskao na moldavske kurve i flašu visikija pre nego što popričaš sa njim... Prosta istina je da niko i nikad nije bio slobodan da kritikuje, pogotovo ako je njegova kritika imala smisla i ako je neko želeo da ga sluša. Ako kritika nije imala smisla, vlast ga je puštala da lupeta i tako je gradila svoju poziciju po principu ,,sjajni smo ako nam je to najbolja zamerka''. Ako nije imao ko da ga sluša, na njega se gledalo kao na mesečara i ,,intelektualnu dvorsku ludu savremenog vremena", pa je opet puštan da mlatara... Ali, ako se poklopi da umeš da misliš i govoriš, to već neće valjati. Zašto? Zato što time može ozbiljno da se naškodi bajama na vlasti. Dovoljno je da rulja poludi, a onda nema spasa od njenog destruktivnog delanja u vidu par otkotrljanih glava koje lete kao glavice kupusa... Nije lepo da kraljica troši astronomske cifre na dijamantsku ogrlicu ako sirotinja nema šta da jede. Ali rulja ne želi da poludi, niti da misli. Rulja želi da sluša. I šerifi žele da sluša. Samo se ti praviš pametan i zato po običaju zaglaviš na robiji ili , u tradicionalnom duhu, iznenada ti se dogodi neka čudnovata i misteriozna nesreća.

    Počne tako što dobiješ neki mali podstrek. Onda shvataš svu odvratnost sistema koji je očevidno nepravedan i favorizuje svoje igrače (takođe svaki sistem oduvek). Potom se napraviš pametan i izlaneš se pred komšijom drukarom, koji te prijavio kod vlasti u nadi da će se uštekati za neku malu privilegiju ili državni posao. Ili jer je pizda. Naravno, ljiga će dobiti šipak, ali bar neće večno da premešta kamenje sa jedne na drugu gomilu na nekom egzotičnom ostrvu bez jednog drveta i spava u upišanom wcu, trpeći iživljavanje fanatičnog upravnika zatvora.

    Onda će doći oni. U pola noći. Kao kod Kafke, odvešće te negde bez ikakvih objašnjenja. Sklopiće to u već čuvenim izjavama. Kazaće da si uvredio tradiciju, da si nelojalan i da si izdao kralja, da pljuješ na Boga i da si jeretik, da si veštica, da si neprijatelj države, da si širio paniku, da si zlonamerno prikazao političku stvarnost u zemlji, da si strani špijun, da si staljinista ili element stare građanske klase, da si finansiran spolja i da si planirao pobunu protiv narodne vlasti. Za poslednje neće slagati - tvoja je pobuna u tome što si ispravno i kritički počeo da razmišljaš i imao muda ili naivnosti da to javno kažeš. Držaćemo se prve varijante, ipak lepše zvuči da si postradao kao heroj.

    Makijaveliju se pripisuje čuvena misao da je podjednako opasno pokušati da se oslobode ljudi koji žele da žive kao robovi, kao i da se porobe oni koji žude da žive u slobodi.

    (Stari Rim, Senat, 24. godina pre nove ere)

    Oktavijan: Šta je bilo sa onim šarmantnim i smelim mladićem koji je rekao da ja hoću da ukinem Republiku i prigrabim svu vlast za sebe?
    Agripa: Udavio se u Tibru, nesretnika su pronašli ribari jutros.
    Oktavijan: Šteta, šteta, kako su okrutni bogovi. Nedostajaće mi. U kakvom svetu živimo...

    (Jug Francuske, XIII vek)

    Kmet: Zašto da puštamo vlastelu da nam jebe žene? Zar je to pravedno? Zar oni da nam prave decu ženama, pa da ih vraćaju da ih mi hranimo i podižemo?

    ... sutra je na glavnom gradskom trgu obešen opasan razbojnik.

    (Suđenje Galileju)

    Kardinal: Tvrditi da se Zemlja okreće oko Sunca podjednako je pogrešno kao tvrditi da Isus nije rodila devica! (Pokazuje sprave za mučenje.) Ti si, dragi moj, bio lekar, shvataš efekat ovoga na živo meso. Da li je istina da su tvoje priče protiv učenja Svete Majke Crkve čiste laži i zlonamerne klevete sa ciljom unošenja razdora? Đavo te je zaveo, zar ne?

    (Saslušanje prosovojetskih izdajnika posle rata)

    Islednik: Juče si pred narodom rekao živeli Tito i Staljin... Ć,ć,ć... Prvoborac tako da izda svoju zemlju i druga Tita. I Partiju si zaboravio, antidržavni elementu!
    Optuženi: Ali prekjuče ste i Vi vikali isto.
    Islednik: Pet godina. Prekjuče je bilo prekjuče, danas je danas.

    (Poplave u Srbiji)

    Klinac, 18 godina: Kevo, slomio sam se, daj jedno pivo, ceo dan punim džakove...
    (zvrrrr na vratima, ulaze panduri)
    Hajde sine sa nama, vidim da si dizao paniku i govorio protiv Vučitelja... Neće da može nekažnjeno, mora red da se zna!