Prijava
  1.    

    Visokoturistički autobus u Srbiji

    Visokoturistički autobus u Srbiji je kulminacija svih svetskih dostignuća u izradi turističkih autobusa u poslednjih 30 godina. Ima delove od 5-6 komada na osnovi jednog, plus dobar broj ručno izrađenih od strane raznih firmi. Počeo život kao TAM u užičkoj Raketi, a onda se obreo u rukama vlasnika firme kao što bi mogla biti npr. Daradan Reisen, Buha Expres ili Matić Tours, u skroz drugom obliku, boji i sa up-to-date-ovanim enterijerom, i to pod parolom da niko nema pojma o autobusima i neće primetiti genetiku tog meleza.

    Servis Klepobus, nedovršena kuća/garaža/hangar u selu Donja Pipirevka, negde u Srbiji...
    Godina je 2011, servis vode tri brata - Mile, Rile i Gile. U njihovim rukama se obreo 30-godišnji Neoplan, 7 puta havarisan, uvoz iz Austrije preko Bugarske i Rumunije... Kupili ga za 1000 evra i gledaju da ga ukombinuju sa onih 10 na sličan način pazarenih autobusa koji leže u dvorištu.
    Hmmmmmm, motor od TAM-a lepo paše sa Sanos-ovim menjačem, misli Gile i ubudžuje to za jednu laganu noć pijenja piva i komandovanja trojici klinaca šegrta... Sutradan Rile nabacuje prve fiberglasne blatobrane koje ima i puni ih gitom da se upasuju sa onim bočnim poklopcima uzetim sa Setre. sa drugog Neoplana uzimaju stakla, jbg, ova je druga modernija od prve, titanizirana su, primeti se.. Ma nema veze... Uzimaju prednji deo od Mercedesa, farove i tako to, naravno i znak, mecin znak svako ceni i što se kaže u unutrašnjosti, rešpekta ga... Potom od firme AutobusoKrp iz Pančeva naručuju fiberglasni poklopac motora i fensi branik, kopiju Irizarovog, npr. Ispostavlja se da taj branik ima okrugle rupe za farove za maglu, a oni takve nemaju... Žvakanje čačkalice ubrzava rad mozga, eureka... proseći će rupe za male kockaste obične farove sa tečinog Yuga i iste oblepiti žutom Oracal folijom... Paše savršeno... Dotežu galerije za prtljag unutra, ubacuju poluispravnu klimu, kućevni TV prerađen da radi na jednosmernu struju, kradena fensi sedišta švercovana iz Turske, stavljaju hromirane ratkapne, grozni drveni volan iz kineskog visoko-turističkog busa i najnoviju šalt tablu koju mogu da nađu. Na kraju ga obavezno nakite niklovanim elementima sa svih autobusa sa kojih su mogli da ih skinu, često problematično upasovanim i neprikladnih oblika.... Obavezno se dodaju ratkapne, peškir sa reprodukcijom Predićeve Kosovke devojke u nisko-kvalitetnom printu je mogće vidljiv, trpaju se zastavice, kurasi i nalepnice u fazonu zapadno-evropskih zemalja - zastavice EU, austrijski parking tiketi isl. Uz pomoć plave koverte, polaže se atest. Ukupno ulaganje oko 15 000 evra. Traže 60 000 za njega, Mitić Lajns ga ipak kupuje za 55 000 evra. Ulaže 20 000 za tri meseca da to čudo uopšte ide, a zatim ga prodaje za 40 000 Daradan Rajzenu, da smesti konkurentu. Ovaj ulaže još 10 000, ali da mu ne lipše krava, iliti firma, proda ga za 2 meseca Lalović Turs-u, koji ga opet, posle 12 000 evra ulaganja, uvaljuje Tijana Expresu, a gazda koji je dao ime firmi po svojoj ženi, misli kako će ga ova ubiti ako stavi njeno ime na takav krš. Ostavlja stare nalepnice i dodajesvoju, malu. Izaziva konfuziju kod putnika, ali ne zadugo. Autobusu se zapali motor, on izgubi pravo na obavljanje prevoza i da bi platio kazne proda ga Riletu, Giletu i Miletu. Tamo još čeka da postane kolekcija delova za drugi trodecenijski krš....