Da je vrijeme novac, ja bi` odavno bio milioner.
Uvjek imam vemena na pretek. Za gluposti uglavnom.
Jedino u životu što mi ide naprijed
U moderno doba govori se da su se ljudi udaljili od prirode. Uvijek za nečim žude, i kada ispune to, žude za nečim drugim te ne cijene ispunjeni cilj. Rastrzani smo između prošlosti i budućnosti jer smo nezadovoljni sa sadašnjošću. Prošlost vežemo uz nostalgiju gdje pamtimo samo dobre stvari, a loše zaboravljamo što je i potkrijepljeno mnogim dokazima. Zato se ljudi s naših prostora sjećaju samo dobrih strana u komunizmu. Nedostatnost bježanjem u prošlost rezultira traženjem boljeg života (čak i utopija) u budućnosti.
Zamjerka što ne možemo ostati prisutni u ovom trenutku je to što smo uveli koncept 'vrijeme' koji nije u našoj naravi.
Pitanje je zašto onda stabla imaju godove koji su prirodan oblik praćenja događaja?
