Prijava
  1.    

    Vukova putešestvija

    Gorom hodi Vuče Karadžiću,
    Gorom hodi Vuče, a ne šuška,
    Vodom ide Vuče, a ne pljuska.
    Gorom hodi, te se umorio,
    Sjede pod bor Karadžiću Vuče,
    Te on vadi plajvaz i artiju,
    Zapisuje sve u desetercu.
    Zapisuje o Kosovskom boju,
    Jug Bogdanu, devet Jugovića,
    I o silnom Kraljeviću Marku.
    Zapisuje, a zlo mu se piše,
    Nakav vjetar dunu sa planine,
    Odnese mu po gori papire,
    sve papire, i od guske pero.
    Poče 'sovat Karadžiću Vuče,
    Krenuo je od praistorije,
    pa on suje do dana današnjeg,
    jerbo mu je s papirima silnim,
    vjetar uz'o do trijes perpera,
    razasu ih po gorici crnoj.
    A perpere Vuče namjerio,
    namjerio u Cetinjsku štampu
    da mu prvu knjigu o'štampaju,
    da se ima čime pohvaliti
    staroj majci i mnogoj rodbini.
    Progovara Vuče Karadžiću:
    "O jebem ti do tri mile majke,
    i kud dunu kada mi ne trebaš,
    i papire kuda sam vadio.
    Oj gorice, crnom se nazvala
    što li si mi papire uzela."
    I osta joj za vijeka ime,
    Za vijeka Crna Gora osta.

    Ovo piše do Lukac Zeleni,
    Takmičarskom defka mu se zove,

    jer je đače vazda dobar bio,
    i sve škole redovno pohađ'o.