Prijava
  1.    

    Zabag

    Desilo se nešto nepredviđeno i nesvojstveno tebi. Šta znaš, možda je Jupiter u konjukciji s Alfa Kentaurom izbombardovao nekog Belog patuljka pa se to sad odrazilo na okolinu u kojoj obitavaš otvorivši ti vrata ka nečem nepoznatom. Tvorac matriksa nije trenutno onlajn, a dežurni moderatori preko kurca brišu spem žgadije sa Zemlje. A ti, ni kriv ni dužan, nekako im promakneš, kao bezopasna botina u tom savršenom sistemu probijaš do sada neprobojni fajervol, nesvesno, kao da su se složile kockice, pa je tvoj lični krupije, lično tvoj kurvar sudbinac, rešio svojevoljno da te počasti dobitkom na - pajsad - račun kuće, i to u igri u kojoj kuća uvek dobija.
    A tebi ništa nije jasno. A i ne buniš se nešto naročito oko toga. Ma bole te brige.

    - I dalje ne verujem da si je kresnuo. Ej bre, kresnuo si Jecu, jebao si bre Simketovu švecu! Alo bre!
    - Ne moraš brate, ali znaš i sam da bar tebe nikad nisam baronisao dete mu jebem. Da l' je popila neki bičurin sinoć, nije ni bitno sad.
    - Ma verujem ti brate, opušteno, video sam vas kad ste zajedno izašli, ali mi je i dalje nepojmljivo, kapiraš? To je isti tip zabaga kao i onomad kad sam na kladži uz'o cveklu igrajući iz dvojke u kec na Salisberi protiv Hejza, jer je Slađa pogrešno otkucala tiket.
    - Pa taj neki rad otprilike. Ček bre malo! Opa pičko! Nisi mi prijavio to!
    - Ma znaš da uvek razmišljam unapred. Štekam kintu za obnovu godine, a ovo mi došlo ko kečuga na desetku, ćuti.