Prijava
  1.    

    Zabavljamo se već 7 godina...

    ...reče mi pre par dana jedna violinistkinja iz orkestra a na moje neobavezno pitanje koliko je dugo u vezi sa svojim dečkom. Puš-pauza između sekcija proba nije bila bogznakoliko zanimativna (utoliko pre što ja, šatro, ne duvanim...gistro) te uputih narečeni izliv kurtoazije najbližem ljudskom biću do sebe, tj. ako se jedan muzičar u orkestru i može nazvati jednim. S oba oka u glavi, relativno prijatnih kontura tela i solidnim trojkama podno korektnog facijalisa, njen odgovor me je nagnao na razmišljanje o ljubavi, vezi i vezanima u istoj. I od svih sumnji i pitanja koja su mi u tom kratkom roku prostrujala kroz šupljinu lobanje, dva su se poput mladunaca zebre odvojila od glavnog krda i postale žrtvama mog daljeg ispitivanja, naime: "Čime mogu da sastružem govno sa cipele u koje sam upravo ugazio?" i "Koliko dugo treba da se zabavljaš sa nekim pre nego što te opauči da se već zauvek nisi i zabavljao?"

    Da l' se ljudi ulenje, da l' uđu u tu neku "autobus na relaciji Kuršumlija-Klagenfurt" rutinu veze, štali...tek, pre nego što stignu da izgovore "romantično veče uz šou Ivana Ivanovića", intima postaje obostrano cedjenje mitisera sa njonje a zabava odlazak u lokalni video-klub i iznajmljivanje nasumične romantične komendije sa Sandrom Bulok, znači, onom što ima Oskara. Kapiram da ovo dvoje žive zajedno i te munje ali da on i dalje nije svestan činjenice da ona ima kurje oko na levom stopalu, a ona da on ne ume da (je) jebe. Uostalom - koje drugo logično objašnjenje može da stoji iza rečenice "We are dating for seven years now...", jebem mu majku da mu jebem stvarno?

    Zamislih se duboko, onako suštinski. Odnekud su se čula crkvena zvona i ja osetih nalet nemira u svom biću...

    - Hej, draga...Je li...Je l' tebi i dalje zabavno sa mnom? Mislim - je l' se mi zabavljamo?
    - Ej, dragi, 'aj ne seri nego nosi ovaj veš dole, nemaš više ni jedne gaće da obučeš...

    I nalet nemira postade spokoj monaha.