Prijava
  1.    

    Zaboravljanje kljuceva

    Jako loša stvar , pogotovo ako se vratiš subotom u 4 ujutru kući pijan ko guzica a sedam sati pre toga si reko da ideš na kafu.

    Penješ se uz stepenice , duša ti je u nosu , znaš da moraš da probudiš roditelje da ti otključaju i jebeni rasplet koji sledi. Ustaje ćale , otključava , i počinje da koristi najnenadjebljivije izraze za koje nisi ni mislio da tvoj ćale poseduje u svom vokabularu . Počinje da psuje tebe , sebe , kuče , Miloševića , svevišnjeg , komšiju u guzicu rutavu , seme , pleme i ostalo . Ti ulaziš , počinješ da se smeješ do jednog trenutka dok ti svevišnji ne pokaže svetlost kojom trebaš da budeš vođen (u ovom slučaju pravo do daske za peglanje iliti vc šolje ) dok ćale i dalje spominje užu i širu familiju pogotovu tetku iz Novog Sada koja se slikala sa flasom tekile i tobom u naručju neposredno posle tvog prvog rođendana . Da si poneo ključeve od kuće , otključao bi vrata , upao ko gospodin čovek bacio peglu u lavor pored kreveta i lego da spavaš .