Babe (oba pola) koje idu po zadušnicama, sahranama, parastosima, crkvenim slavama... Svuda gde ima da se jede i pije. Jedu, piju i trpaju u torbe da nose kući. Vremenom su toliko oguglale, da se više ne trude ni da pokažu lažnu ožalošćenost, nego opušteno ćaskaju kao da su same, a i okolina ih je jednostavno prihvatila takve kakve su. Preteče onih što danas idu po raznim hepeninzima, VIP žurkama i sl. da bi jeli i pili ako nešto ima i da bi bili viđeni u društvu poznatih (guranje u kadar prilikom slikanja se podrazumeva).
Razgovor između zalogaja (žvak, mljac, cvrc, pljuc i sl. ubaciti po nahođenju):
Zadušna baba 1: Uf što mašno ovo petšenje...
Zadušna baba 2: Ješ vala, a i tuorta im ništa ne valja. Užegli oraši...
ZB1: Eee, šejo mila, ništa nema dok numre jedinče...
ZB2: (klima glavom)