Prijava
  1.    

    Zajebano zaključavanje automobila

    Omiljeni performans istripovanih mužjaka. Iako je bežični prenos izumljen još onomad, ima i dalje onih koji smatraju da je zaključavanje kola na daljinu oblik poltergeista, fenomen zbog kojeg će ostali mužjaci zanemeti i prestati da proizvode testosteron, a ženske publikovati svoju za tren ovlaženu stidnu regiju. Nije čak ni naročito bitno kakav je auto u pitanju, samo da može da ispusti kul-zvuk i sevne sva četiri. Svakako, nije poželjno da bude modovani varburg-karavan iz 1987.

    Elem, tačka ide ovako:
    Lik izlazi iz auta, zatvara vrata, lagano skenira prolaznike, isteže levom rukom donji deo šnira na farmerkama, raskomoćujući zver dakako, dok desnom nehajno plasira pikavac u žardinjeru. Zatim pravi seksi namrštenu grimasu a la devet-dana-opstipacije i korača. Posle nekoliko metara ležerno podiže desnu šaku do visine ramena, odvaja podlakticu od tela i palcem teatralno pritiska dugme na privesku. Kola odgovaraju reskim zvukom, a na licu našeg junaka zaigra osmejak nepatvorene dominacije. Šajebilo, a, matori, šta bleneš, ščuo za daljinsko zaključavanje mahine, a? Prtina, bre, 'nači mađija je to, nema to u selo...

    - Šefe, skratila nam produkcija budžet, ne možemo da radimo onaj završni deo po scenariju. Ono kad Brus nonšalantno aktivira tovar S4 iza sebe i ide ka kameri dok u pozadini suklja ogroman plamen, a Megan mu skače u zagrljaj u onom pocepanom trikou...
    - Je l'? Ma jebiga, nema veze, stavi neka samo izlazi iz kola i zaključa ih onako, zajebano.
    - A Megan?
    - Nju još malo cepni.. Rez!!!
    - Da, to je taj humor.

  2.    

    Zajebano zaključavanje automobila

    Ne tako omiljeni preformans ali kranje nužan geg zakivanja matorog ljubimca vam. Iako je bežični prenos izumljen još onomad, ima i dalje onih koji smatraju da je zaključavanje kola na daljinu oblik poltergeista (ma šta god to značilo) pa su tarzanski odlučili da se odupru trendu beta mužjakizma i ostanu dosledni svojim precima koji su zakivali vrata jako kurcom u pičku da je ona uobičajna '''oćeš čekić'' izlišna, često čak i smešna.

    Elem(hehe), tačka ide ovako:
    Lik robusne ''radnička klasa al dobro je'm, zato sam ovol'ki'' građe levim majgerijem otvara suvozačeva vrata, dizađe damče, naravno, zatim kratkim trzajem ''iz kuka'' oslobađa i sebe iz dveri neovozemaljskih. Zadihane i prilično izmorene al u istu ruku odlučne pojave gorostas se probija kroz otvor koji vlasnici srećnijih verzija automobila nazivaju ''vrata''.
    Srećan, izašao je, i dama je tu, sve kul. Ipak ne! On zna da nije gotovo, tek počinje! Spušta levu obrvu Klint Istvud zon, namešta kajš, uvlači stomak, izbacuje grudi, kolena blago povija, triceps održava tenziju, zamah i ... BUM!

    Okolna publika ustaje, stresa prašinu sa svojih uzdrhtelih kolena i u neverici se vraća u tminu sopstvenih žalosnih života očarani nedavnim volšebnim performansom.

    -Šefe, skratila nam produkcija budžet, ne možemo da radimo onaj završni deo po scenariju. Ono kad Brus nonšalantno aktivira tovar C4 iza sebe i ide ka kameri dok u pozadini suklja ogroman plamen, a Megan mu skače u zagrljaj u onom pocepanom trikou...
    -Nemamo ške za jednu pišljivu eksploziju praćenu omanjim zemljotresom?!
    -Bojim se da je tako...
    -Ma nećeš ga majci! Mali, doteraj onaj trabant što nam bleji u magacinu, iz Crna mačka beli mačor, i daj onom pišljivom Brusu da proba da zatvori vrata...

    PK