Najveci problem svih osoba loseg vida koje se dogadjaju taman kad je nesto od velike vaznosti u pitanju.
Skuhao si pastu i ides iscjediti vodu. Ne uzimas cjediljku (jer si lijeno djubre) nego napravis mali otvor s poklopcem jer se ne smatras amaterom i mozes to napraviti bez problema. U teoriji zvuci dobro, no kada pocnes cijediti para ti ode u lice, stakla na naocalama se zamagle (naravski), ne vidis pod kurcem nista, a ako skines naocale ionako nista ne vidis, onaj mali otvor s poklopcem preobrazi se u veliki, pola vruce vode izlijes si po ruci, kudis i skidas sve svetce s neba.
---
Zima je. Juris doma jer imas pun mjehur i jedva cekas da "pustis vodicu na slobodicu". Sva ulazna vrata su zakljucana, ako si malo vece srece ispadnu ti kljucevi ili guras krivi kljuc u bravu. Napokon ulazis u toplu kucu i shvacas da je to ogromna pogreska, naocale istog trena postanu mutne, a ti sa sebe trebas skinuti ogromnu jaknu i tenisice, koji si za svaki slucaj zavezao duplo, da se ne odvezuju.
