Prijava
  1.    

    Zasićenje

    Osećaj odbojnosti praćen dozom mučnine prema nečemu. Skoro svima će prvo pasti na pamet originalno značenje ove reči i njegova vezanost za hranu ali dobro je poznato da ne izaziva samo prežderavanje potrebu za povraćanjem. Čoveku se lako može popeti na kurac muzika koju je do juče slušao, klub na koji je bio opasno naložen, pa i neke ozbiljnije stvari. Koliko god da bile dobre babine sarmice od zelja posle nedelju dana već dobijaju neki opor ukus, pa pomijara, spremljena od lepa starog tri dana, postaje i više nego primamljiva. Isto tako je i sa ljudima.

    Posle nekog vremena i onako učmala sredina počinje da guši i da se pretapa u sivilo, a one sumorne face koje svako jutro negde jure dobiju neko sasvim novo zajedničko naličje. A onda postaje jasno da nema druge i da mora nešto da se menja inače ode sve u majčinu. Nema sarme do daljnjeg...

    Arkan: Svetlana, gde mi je ona šajkača od svadbe?
    Ceca: Jebala te Svetlana! Je l' sam ti sto puta rekla da me ne zoveš tako?
    Arkan: Ti bi opet da nosiš nularicu? Je li, bre? Gde mi je šajkača?
    Ceca: Nemam pojma. Šta će ti?
    Arkan: Za u sanduk.
    Ceca: Iju! O čemu to pričaš, crni Željko?
    Arkan: Vidi, dušo... Malo sam se zasitio od ovakvog načina života, pa sam mislio da promenim malo sredinu. Lažiraću neki atentat i palim na neku egzotičnu destinaciju. Kipar možda...
    Ceca: Pa nećeš valjda bez mene?
    Arkan: Jebeš ga, ne možemo oboje zbog dece. Palim ja sad, čekaju me neki momci da se dogovorimo oko puta. E da... Nema kurca dok se ne vratim!

  2.    

    Zasićenje

    Tipična srpska reč.
    Ipak, retko se upotrebljava. Nekako je puno prirodnije reći: "Pun mi je qrac svega".

    Niste još to okusili? Dajte da vam malo osvežim pamćenje...

    Ustajete. Palite komp. Otvarate Vukajliju. Čitate odabrane definicije. Imate utisak da ih je neko malomoždan pisao, neko retardiran birao, ili ih bira da bi se smejao komentatorima koji kukaju kako je njihova defka trilion bilijardi puta bolja. Posteri ista priča. Close window.

    Uzmetate novine u ruke. Iste face se rotiraju na naslovnoj. Iste priče o propasti. Iste priče o sportu. Gola cica je gola cica, više ih i ne razaznajete. Iste umrlice (da, i njih ste počeli da čitate). Čak vam se čini i da su sudoku ponovili. Ivan Bosiljčić u ukrštenici. Bacate novine.

    Palite TV. "Kriza je", priča od kad znate za sebe. Negde udario cunami, negde pukla nuklearka, negde bus uleteo u kamion. Dosta mrtvih. Nigde ne javljaju koliko je novih beba rođeno juče. Nema zahlađenja, biće jos toplije. Koliko god stepeni da bude, na RTSu kažu da će biti 38. Fiskno. Klik.

    Sedate da jedete. Klopa dobra. Ima mesa, ima krompira, ima salata... ma i sir je tu. Ali vam se ne jede. Nije da očekujete nešto drugo, nije da niste gladni, nego jednostavno.. opet to. Mrljaviš koliko možeš i ustaješ.

    Javlja vam se cura (da, ova definicija nije rodno ravnopravna, šta da vam radim). Priča vam neke priče koje vas apsolutno ne zanimaju. Očekuje od vas da zalečite njene frustracije, nesigurnosti, neuroze. A dobro zna da ima dovoljno drugarica koje to isto mogu da urade, samo puno nekvalitetnije. "Ej, imam frku sad, zovem te kasnije". Klik.

    Plan je da izadjete u grad sa drugarima. Ista ekipa. Isti klub/kafana/kafić/štagod. Isto piće. Iste priče. Opet i ponovo. Lepo je, ali samo dok ste pijani.
    Ne večeras, dosta vam je tog sranja, večeras ih kulirate.

    Take a pick.

    Došlo je do zasićenja.