Namjestiš loptu na bijelu tačku, uzmeš zalet i zapucaš je onako muški, pa makar ti prečka odzvanjala čitavog života. Ili, ako si još veći mudonja, izvedeš panenku, pa - pukovnik il' pokojnik.
Je li to toliko teško, sunce mu jebem?
Al' 'oćeš... Uvijek se tu nađu neki Španciganci, Portuganci, ili neke njihove prekoatlantske pošpanice kojima je duša da dobro istrzaju golmana prije nego li upute svoj cijenjeni šut. Zastajkivanje se nekad sankcionisalo. Danas se svi drže pravila gdje stoji da se penal ponavlja samo u slučaju kad je igrač zastao pri samom šutu, dakle, u zadnjem koraku.
Ni ljudi, ni sela, žao mi golmana. Mogu misliti koliko je bijedan osjećaj kad te kretenčić koji sebe naziva zvijezdom, iscima k'o malog majmuna ne mareći što će zbog toga ispasti mindža. Ona najgora, neoprana. Živim za dan kad će jednom od njih da prekipi, pa da loptu izvadi iz mreže i nabije je fićfiriću u usta k'o prasetu na poslužavniku.
Plaćam pivu čitavoj kafani.
- ...Sledeći izvođač za Brazil je Nejmar. Evo ga, uzima kratak zalet, KREĆE, staje... KREĆE, staje... KREĆE i GOOOOOL! Publika je u transu. Ali pogledajte golmana Čilea! Ljut je kao ris. Pritrčava Nejmaru... AUUUUUU! Kakav brutalan udarac trepavicom! Nejmar se bez svjesti skljokao na teren...
- To, golmane, u oko te ljubim! Mali! Pitaj šta piju pičke!
