Južnjački raritet-izraz za veoma nezgodnog čoveka, onog koji je prek i naopak, zao, podmukao, nakaradan. Pre će se zavaditi s čovekom no popiti čašicu rakije. Pogan, i među da pređe i tuđu šumu da poseče, al' ne daj bože da mu nečije živinče uđe u polje. Aj što otima, psuje i kune no rad i da se pobije pa i ubije. Što kažu stari :Rčin-čovek, dženabet:
Sam izraz potekao od glagola zatiranje, ugnjetavanje, uništavanje drugog.
- Deda evo ja rešio da se vratim poljoprivredi, da nam ne propada ova zemlja za džaba.
- E tako se valja sine, da ne bude sve pusto i u korov.
- Ja i mali Pešić oćemo da se ujedinimo i sadimo malinu, dole u ''Padini''.
- Au nemoj tako, nemoj samo s njima, nije dobro...
- Pa šta je sad bilo?
- Mani ih se sine. Znam ja sve njegove, i dedu seoskog kmeta i oca i strica. Zatre... nikako s njima. Takvi su ti oni svi od kraja. (deda inače krajem naziva početak)
- Dobro, dobro. Nego jesi uzimao lekove od jutros?