Prijava
  1.    

    Zauzimanje startne pozicije

    Čekaš ga a njega nema... Prošlo je već 40 minuta. Napolju duva severni vetar i počinje da provejava sneg. Tebi se govno u dupetu ledi. Njega još nema! Nestrpljivo gledaš na sat, i razmišljaš dal' da posustaneš ili odustaneš. Horizont iznenada prelamaju svetla. Javlja se tračak nade. Možda je to baš on. Kako su svetla bliža nada prerasta u ralnost. To jeste on. To je taj jebeni autobus koji čekate kao ozebo'sunce. Sledi brzo "zauzimanje startnih pozicija"! Ljudi se sabijaju u jednu liniju, prema sopstvenom nahođenju, da bi stali tačno na mesto gde će se otvoriti vrata autobusa! Napred su penzioniri koji bezobrazno guraju sve iza sebe. Oni malo mlađi i tolerantniji su iza njih. Autobus započinje kočenje i pristajanje u stanicu. Neki su pogrešno procenili i zauzeli lošu startnu poziciju za ulazak u autobus. Vrata se otvaraju i sledi opšte guranje, nabijanje na šipke i gaženje patika, cipela,... uz obavezne rečenice "Gospođo gazite me", "Najbolje mi se na glavu popenjite", "Vadi ruku iz mojih bubrega" itd... Vrata se zatvaraju i marinirani (sardinirani) putnici kreću ka svojim odredištima.