Prijava
  1.    

    Zemljin verni pratilac

    Metaforičan, transcedentalan, romantičan i nadasve voluminiziran naziv za ono žuto govno na koje smo šatro sleteli, pa šatro nismo sleteli, pa ima vetra, pa nema vetra, tek - MESEC.

    Bilo kako bilo...izraz se u pisanom obliku najčešće sreće međ' stranicama ljubavnih romana iz edicije "Luna" (informacija neempirijskog karaktera) i kvazi-poezije od koje iole antinjanjavom ljudskom primerku momentalno proradi sfinkter (informacija empirijskog karaktera), dok se u svakodnevnom govoru sreće daleko manje i ređe...osim u slučaju da se zabavljate/ste se zabavljali sa ženskim/muškim idiotom koji gotivi nešto od ovog gorenavedenog. Elem - raskinuti preko rukom pisanog pisma, toe taj stil.

    ...i dok je Mesec, taj verni Zemljin pratilac, svojom svetlošću obasjavao njihova obnažena tela, Slavica je posmatrala svog mladog ljubavnika Rastka sa nekom novootkrivenom nežnošću. Činilo joj se da je njegovi poljupci prenose na neko drugo mesto, u neko drugo vreme, daleko, daleko, gde nema...

    - AMAN, SLAVICE, DOKLE ĆEŠ VIŠE DA SEREŠ UNUTRA, JEBALA TE TA TVOJA GOVNA ŠTO ČITAŠ, ZNAŠ!!
    - Evo, evo...taman Rastko da me pojebe, bre, pička ti materina i što sam se udala za tebe!!