Pivo od po' kile u starim staklenim flašama, ništa fensi poput ovih današnjih jelena i lavova, već pivo sa ružnom etiketom koja otpada, u braon flašama smešnog oblika a na svaku dvadesetu takvu dolazila je jedna zelena, kao kontrolna. Najčešće se ovaj izraz koristio za staro BIP pivo, jer je zidarima bilo najpristupačnije i cepali su ga po vrućini iz jednog cuga. Sad se termin više koristi za vops ispred prodavnice.
To je donji deo leđa (ili gornji deo zadnjice), koji nekome viri iz pantalona.
Najčešće se primećuje kod okorelih majstora na građevini (po kojima je i dobio ime - prim. ur.), ili sve češće kod mlađih pripadnica lepšeg pola koje misle da je lepo nositi pantalone spuštenog pojasa..... A pritom sedeti na ('ladnom) betonu.
Hiperkalorični zidarski doručak. Dovoljan da podmiri godišnje potrebe omanje zemlje u razvitku. Mora se, težak je rad na građevini.
Majstor Krsman: MILEEEEE, AJ IDI PO DORUČAK!
Mile: Može, majstore, šta će ko?
Gvozden: Ja ću standardno, dvije sardine, pola hljeba i glavicu luka.
Obrad: Meni dvije karneksove, pola ljeba i dva paradajza.
Mile: A vi majstore?
Majstor Krsman: Ja ću standardni zidarac, ko i uvijek, jedini ja ovdje nešto radim.
Mile: Znači - burek u pola hljeba i 3 jelena?
Majstor Krsman: Tako je, Mile, tako je.
