Prijava
  1.    

    Zivot je surov

    Uzrecica ljudi kojima u zivotu nije bas sve kako bi oni zeleli,iako znaju da je nekom mnogo gore oni nastavljaju da kukaju.

    Rodis se,sve je novo,zanimljivo i lepo.Jedes,seres,places i spavas.Svi se brinu oko tebe.Onda odrastas,polako i postepeno vise nije sve zanimljivo,naucis da ima i losih i neprijatnih stvari,dobijas obaveze(skola),ali igra je i dalje kljucni element i tvoja pokretacka energija.Onda udjes u pubertet,dopadne ti se neka osoba,tvoje telo prolazi kroz promene,opet je sve novo i zanimljivo.Zivot uzimas zdravo za gotovo,prihvatas svaki njegov dar.Zatim dolaze i prve(mozda i pete) ljubavi,srece i nesrece...Skola je i dalje glavni okupator vremena.Svadje sa roditeljima.Odrastanje,samostalan zivot,zivotni saputnik,deca,porodica(najsrecnije doba zivota normalnog coveka).Vreme leti,roditelji su umrli,deca porasla i otisla,ostali ste samo vi i druga polovina.Polako cekate da vas svevisnji pozove gore.Zivite jadno i bedno,ni za sta niste potrebani,gubite razum.Povremene posete dece i unuka su glavni izvor srece i svetlosti na mracnom putu.
    Svakodnevno proklinjanje zivota.Sve sto je lepo bilo zaboravljeno je.Ogorceni cekate kraj igre.
    Pred sam kraj vasih zivota izgovarate tu epsku recenicu kao mudri ljudi,"Zivot je surov".Mladi ce to prihvatiti,nastaviti da kukaju kao i vi.Zbog telefona,kompa,neuzvracene ljubavi,manjka novca...
    Dok pored vas prolaze sakati ljudi,prazni,obicne utvare koje ne znaju sta je to zivot,robuju poslu,osudjeni na nezadovoljstvo, digni glavu i osvrni se oko sebe,pomisli na sve one koji znaju kada ce umreti,na sve one ciji zivoti su prazni.
    Podigni pogled u nebo,ponovo se rodi kao dete,srecan,neiskvaren i cist, zagazi decijim koracima u svoj zivot!

    Srecno!