Prijava
  1.    

    Zubarska demotivacija

    Ono što ti zubar sadista radi dok si kog njega na mučenju. Kada te operiše, sve govori kao u fazonu ''Ajde nisi mali, pročuće se po gradu, pa nemoj sad tu da mi vrištiš'' itd. Toliko je dosadno. Baš me boli kurac za ''djevojčice''.

    Mogao bih čitav dan da pričam o zubarima. Samo pričaju, ne pereš zube kao a maloprije si poginuo perući ih. I što je najgore, svaki ima drugačiju teoriju kako se peru zubi. Jedan priznaje jednu, drugi drugu, ovaj osporava prvu, ovaj kaže ''Koja te to budala naučila''..Slično kao kod ovih što kreče stan. Samo pitaju ''Ko ti je ovo ovako okrečio, ovo ništa ne valja''..Samo pričaju. Ajde ti uradi kako treba pa onda seri, kauboju!

    Dolazim.
    Mučenje počinje.
    Zubar: *vadi burgiju*
    ''Ajde, šta cmizdriš, šta bi sad bilo da te djevojčice čuju, ajde koja je ono tvoja sa kojom se zabavljaš, ajde ona sad došla..Da te vidi sad kako plačeš..''
    Ja u sebi: Ma jes', baš su sve došle maskuz zbog mene da me gledaju kako vrištim. Zamišljam ih:
    -Eeee Srđan danas popravlja zube, 'ajde da dođemo da ga gledamo, vrištaće, it's so fun!..

    Naravno, niko mi neće vjerovati da nisam vrištao.