Prijava
  1.    

    Zvonar

    Mužjak iz porodice skrndelja.

    Prečica do poente da je neko privlačan ko Kvazimodov opis.
    (Ništa kontra Kvazimoda koji je bio dušica od čoveka)

    'Vidi, draga, fizički izgled nije presudan. Nadješ nekoga ko je harizmatičan i pametan, ali ne moraš baš nekog zvonara...'

  2.    

    Zvonar

    Osoba koja ''legne'' na interfon i ne pusta dugme sve dok pola zgrade ne digne na noge.

  3.    

    Zvonar

    Igrati zvonara, u zatvoru, značilo je potplatiti profoza da im vrata ostavi otvorena, tako da su zatvorenici mogli da se posećuju. Oni bi se skupili u jednu odaju i tamo bi iz tronošca od drveta – u kom je stajao kabao za nuždu – izvadili kabao, a tronožac doneli u sredinu. Zatim bi društvo imalo da poseda uokolo, oko tronošca. U rupu, gde je bio kabao, imali su sad igrači da spuste svoje udove, a na ud da privežu konac, ili neku vrpcu. Te vrpce bi visile, pod tronošcem, koji bi se tada pokrio.
    Igra se sastojala u tome da jedan od igrača ima, dole, da zavuče ruku i cimne jednu vrpcu, na ,,tri’', derući se prethodno ,,jedan, dva, tri’'. Majstorija je bila u tome da se svi igrači razderu, kao da im kožu s leđa deru, a onaj, koji cima, da pogodi, koga je cimnuo. Urnebes bi bio veliki i svak bi se kreveljio. Svi su pisali po jedan, bečki, cvancik, a katkad – kad se igralo hazardno – po jedan talir ćesarski. Ako bi onaj, koji cima, pogodio sve je nosio, ako nije, igralo se dalje i cimao je idući. Tako se, u zatvorima, vreme, nekako, prekraćivalo.

    veliki vukajlijaški krug
    u njemu kite

    Literatura:

    M. Crnjanski, Druga knjiga Seoba
    Generalni, na definiciju "Časovničarska radnja"