Apač

Mali apač u ćošku sjedi i kuje neki novi pakleni plan. Nepomično sjedi, posmatra raspored nameaštaja, gleda kako ko sjedi, razmatra posledice. Kada je sve preračunao kreće u akciju. Hitrim korakom dolazi do fotelje, sa nje skače na trosed pa zatim preko svih prisutnih prepuzi, usput skidajući komšinici periku, pravi kolut i dočeka se na podu. Ustaje i dere se kao kakav arlauk , valjda slavi, ko će mu ga znati... Baca periku, skače đedu za vrat, skida mu naočare i sakriva mu ih. Đed ostaje uskraćen za jedno čulo, izgleda kao slepi miš po danu. Apač se smijulji i ponovo izvodi isti ritual kao prije, arlaukanje, dok drugom rukom rastura stepenasto naslagane babuške na obližnjoj polici. Nakon toga ih šutira s tim što jednu uzima za samoodbranu. (Majka je u međuvremenu već ustala i krenula po Mirka). Apač razmatra novonastalu situaciju i stvara novu taktiku. Daje se u bijeg po kući, kamuflira se pored fikusa i naravno koristi priliku i lomi mu dva-tri lista. Majka se daje u potragu. On lopovskim korakom ide prema vratima smijući se i slaveći novu pobjedu.. Ali ne lezi vraže, deda pronašao naočare pa ga viđe, ošpija ga kod majke. On prelazi na plan B (mislio je taj na sve) kreće ka kupatilu ali majka bejaše brža od rakete. Majka priđe, uvati ga za mišku, stavi ga preko koljena, skida mu gaće i Mirko poče raditi svoj posao. Pljasnu ga dvaput po goloj guzici, ona zavibrira i proizvede neki zvuk poput proletanja mlaznog aviona:" Fiiiiiissss..".
Apača boli, ali on trpi, stegao je zube, ali mu malopređašni događaj izmamljuje osmjeh na lice.
Misija obavljena.