
U bliskoj prošlosti mesto gde su se pravili ljudi.
Danas su taj posao preuzele druge ustanove sistema,koje neguju tradiciju slavne armije.Gerontološki centri,obdaništa,komunalna preduzeća...
Otac kritikuje sina:
-Ne znam šta ću s tobom,pustio si kosu,stavio minđušu,školu ne jebeš stručno,spavaš do podne.Sve ćeš da uradiš,samo da ništa ne radiš.Po ceo dan udaraš u tamburu.Reci mi dokle misliš tako?
Sin:-E,ćale smaraš,šta da radim,kad nema posla?
Otac:-Ne znaš šta da radiš?
Ja ću da ti kažem!
Sa' ću da zovem kuma Đuru,da sredi preko njegovog paše,vojnog referenta,da te pošaljem u vojsku.
Sin:-Daj,ćale,rekao sam sto puta,da ću služiti civilno ili neću nikako.
Otac:-Ne seri,mali.Odakle ti znaš šta oćeš,a šta ne.
Vojska će od tebe napraviti čoveka,ako ja nisam znao,ima ko zna!
-Alo,kume kućo stara......
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
To je iz ličnog iskustva?
Kod nas u BiH su ukinuli služenje, šteta... +
Nisam imao oca kad sam išao u vojsku,nije iz ličnog iskustva,nego pratim situaciju na terenu.Koliko čujem i ovde će je uskoro ukinuti.
U BiH treba vratiti podhitno, a i sin u nešto udarati mora:
''il' me ženi il' tamburu kupi
ja u nešto udarati moram''