Aurelio Varcarel Carol

Idejni tvorac, a pritom pionir, utemeljivač, rečju-avangarda savremene kinematografije. Da nije bilo njega i njegovog opusa, nikada ne bismo spoznali sve prirodne lepote dalekih predela Južne, a delimično i Srednje Amerike. Do tada smo ih sagledavali isključivo kroz holivudska ostvarenja, poznatija kao "westerni". Tamo su stanovnici ovih predela prikazivani kao ružni, prljavi, brkati "mućaćosi" sa otrcanim pončoima i "matching" čizmicama, često i krezavi. Uglavnom su bili konjušari "gringosa", a svoje žene nudili ovima kao "poslovnu pratnju", za odmor i relaksaciju nakon, manje-više uspešno izvedene pljačke banke ili poštanske kočije, negde na zapadu ili jugu, inače Severne Amerike. Decenijama kasnije, Aurelio je širokim seljačkim masama sa brdovitog Balkana, prikazao ove ljude kao divlje i temperamentne, ali i strastvene i nadasve moralne, sa izuzetkom po koje zlice. I tako, do dana današnjeg dužni smo, dragom nam Aureliju, što nas je spasao (i još uvek to čini, kako on sam, tako i njegovi brojni naslednici, mislim njegovoga rada) od brojnih pošasti, poznatijim pod nazivom-tekovine savremene (zapadne, prevashodno) civilizacije, a sve nam prodajući muda za mekike, kako na kraju uvek pobedi pravda i ljudska dobrota. Dragi Aurelio naš, neka Ti je večna slava i hvala i onome ko te dovede do nas, rukovođenim onom latinskom "hleba i igara", samo bez hleba.