
Blara je zapravo bara sa ogromnom količinom blata u sebi, u koju kada zgaziš ostane ti u njoj pola cipele, a ako ne reaguješ brzo i odmah izvučeš nogu možeš ostati bez cipele. Elem, najveći problem sa blarama se ogleda u tome što su vešto skrivene u ravni terena po kojem hodaš i u istoj su ravni sa njim, takođe zajeb je i u tome što se nekako pojave ispod tvojih nogu onda kada to najmanje očekuješ. Npr. leto je i kiša je padala pre nekoliko sati i svi su već zaboravili da je uopšte padala, pa tako i ne pomišljaš da možeš upasti u blaru u sred leta na 50 stepeni.
Najveća verovatnoća da ugaziš u blaru je kada pođeš maksimalno skockan/a u grad i očekuješ da ćeš videti ribu/tipa sa kojom/im već neko vreme očijukaš i bitno ti je da izgledaš lepo i onda umesto da tako i izgledaš - ugazićeš u blaru i izgledati potpuno kretenski kao da si upravo sišao/la sa neke planine na kojoj si čuvao/la ovce sa pola tone sasušenog blata na obući koju nema teoretske šanse da skineš bez četke, sunđera, sredstva za ribanje. Ako i pokušaš da skineš samo ćeš napraviti još veći jad i nekako uspeti i ruke da zabrcaš sa tim blatom tako da jedino što ti preostaje je da ublariš i drugu nogu - bar da ne narušavaš simetriju svog pažljivo odabranog outfit-a za to veče.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.