Bodljevina bakova

-Ustaj Neđo, idemo gledati bodljevinu, 'ajde!
-Ma kakva crna korida, bolan ćaća, 21. Vijek je, ljudi na Mjesec otšli a ti bi na koridu, de pusti me da spavam!
-Jebo li te Mjesec, i Sunce te jebalo, znaš ti da se Grmečka bodljevina bakova održava 250 godina, EJ, pa đe bila Premijer liga prije 250 godina? I korida je u Španiji, a u Krajini je bodljevina, Grmečka bodljevina bakova je Olimpijada za sve sportove ovdje, samo što se održava svake godine. MEĐEDE GORSKI, NIŠTA SVOJE NE POŠTUJEŠ . IZLAZI IZ KREVETA, ZAKASNIM LI ODERAĆU TE ŽIVOG I DATI ĆANI BODIROŽI DA TE POJEDE, PRIJESNOG!

Dok sam ja izranjao iz sna, stari je seoskim putem gonio našu sivu ticu, Golfa 2, kao svojevremeno Kolin Mekrej dok je harao svjetskim relijem.

Stižemo. Bodljevina se održava u jednoj udolini. Uporno sunce piša po ljudima koji se slijevaju u udolinu i traže što bolje mjesto kako bi mogli u miru da isprate dugo očekivani spektakl. Izgleda mi da će sve eksplodirati pod pritiskom mase i velike vrućine koja se nadvila nad arenom. Gledam ljude, neki brišu znoj sa čela, neki mast oko usta, a nekima piva već curi niz bradu.

Otišli smo da obiđemo bikove. Divili se impozantnosti dobrih životinja koje ni ne slute koliko radosti mogu da donesu. Vrat, noge, rozi, sve je spremno za megdan. Našli smo mjesto i prepustili se čarima vrelog ljetnjeg dana, ladne pive, i dobrih bikova bodača.

Voditelj je otvorio manifestaciju, poželio mnogo sreće takmičarima i fer plej naravno.

Borbe su išle svojim tokom, neke su bile kraće, neke duže, neke žestoke , neke nisu, samo je Zmaj od Šipova jednako koristio svojih pet minuta slave,u skoku premetao nogu preko noge, i pokazivao da će još mnogo vode Plivom proteći da se u Šipovu opet rodi takva budala. Borbe su ispraćene standardnim uzvicimaa „ovladaj, ovladaj, zuke“ kao i čuvenim „OBA DOBRAAA“...

Voditelj je najavio pauzu od pola sata , pred finalnu borbu, a mi smo to iskoristili da sa starim šumarom potražimo osvježenje u obliženjem šatoru. Pili smo pivu i komentarisali neku budalu što se dernja na mikrofon, kasnije se ispostavilo da je taj neki pitomac BN produkcije, i omladinu koja bali go go plesaljke, veli šumar: „Sve je ovo otišlo do kurca, ja kad sam bio mlađi kad prođem kroz selo k'o da je grad pao, pa sam opet ispoštvao sve žene, a vidi ovih budala, niko nikog ne jebe dva posto nit' se šta poštuje, jeb'o ti sve ovo, 'ajmo tamo ima Tromeđa.“

Finale. Bikan i Zekonja. Izvedeni su u Arenu, i prepušteni jedan drugom. Bikan kao da pozira za Sportski Žurnal, svaki mišić je spreman na borbu. Dok bakovi netrmice prate jedan drugog ne mičući se, u publici muk. Tenzija se može rezati žagom. Krenuli su. Strahoviti udarci sa obe strane, oblak prašine se podigao oko ova dva gorostasa dok im pjena iz usta rosi užarenu arenu. Čuje se i voditelj: “ OBA DOBRAA, OBA DOBRAAA, LJUDI, OVO JE SUDAR TITANA, PA OVU SNAGU UDARCA NIKAKVA NAUKA NIJE U STANJU DA IZMJERIIII“.
Poslije mukotrpnog, epskog duela Zekonja odustaje i bježi, a Bikan mu ostavlja suvenir, parnica na desnom butu zadnje noge.

Na putu kući otac mi je pripovjedao kako je sve ovo izgubilo smisao, jer se danas bodljevina odrzava svako 7 dana, bikovi se dopinguju, oštre im se rogovi, ulažu se pare...
„E, moj sine, nema više onog svijeta, onih dana, onih bikova, oni su bili bolan k'o ljudi...“