Amfiteatar bilo kog fakulteta. Profesor, u ovom slučaju govornik, strah i trepet, al' zamalo, stoji pred velikim auditorijumom koji prati svaku njegovu riječ. Dobro, ne baš svi, ali donji dom iliti štreberskih prvih nekoliko redova sigurno.
Žamor u amfiteatru. Profesor se okreće:
- Možemo li da nastavimo, tj. ako se gornji dom slaže?
Pospani student sa vrha amfiteatra:
- Cepaj, care.
"gornji dom" su u moje vrijeme bili zadnji redovi amfiteatra, podsjeti me Remac sa onom njegovom odabranom o autobusu i sjedištima. mada, sad je drugačije otkako je ova Bolonja, mora da ide u školu.
BRAVO CARE!
:)))