
Ne ume da jede ili pije, a da istovremeno ostane čist. Žuri, ne diše, oblaporno guta sve servirano, curi mu niz bradu i laktove, o uglovima usana da ne pričamo. Komadi hrane mu ispadaju iz ruku na pantalone, preliva mu se kašika paprikaša na novu belu košulju.
Jebe se njemu, on jede sa tolikim uživanjem da prosto ogladniš samo gledajući ga.
- Zvao sam komšiju Mišu na lubenicu, voli čovek, a nema...
- Mišu Štroklju? Au jebote...
- Što bre, šta fali?
- Toliko je brljiv kad jede da sve oko sebe isfleka...
- Ko ga jebe, lubenica ne ostavlja fleke, opraće veniš.
- Ma nije to problem, zna Miša da je brljiv pa se zato skine go kad jede bostan, a tebi sva tazbina u gostima...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ja znam za neke krajeve gde brljiv znači luckast, "udaren mokrom krpom"; a ovaj lepo opisan ljudski primerak je poznat kao brljavac, onaj koji brlja dok jede.
Ali, kažem, kako god se gde govorilo, vrlo slikovit opis. +++
važi isti opis, ne sporim primedbu :)
ahaha lubenica na golo najslađa
zajebano samo kad treba jezikom izvaditi košticu iz pupka
zajebano, al dobra zanimacija.
sve zavisi na koju stranu odskoči kad je izbaciš :)
može i kao igra da prođe, de će da padne...
ko je vešt da je dobro lizne može i ciljano da je zalepi na pravo mesto
onda pobedi i dobije nagradicu...