Romi koji su razvili prosjačenje kao unosni, porodični biznis. Čak i one dobre i sažaljive duše koje se umilostive da jadnicima udele koji dinar, kad-tad shvate da su obmanjene. Postoje zaista teški i iskreno žalosni slučajevi, ali u većini slučajeva nije tako. Postoji jasna, smišljena taktika kojom oni manipulišu, izazivajući sažaljenje, dobijajući pare. U nekim slučajevima dnevno zarade veći iznos nego nečija prosečna dnevnica. Dele se na: mlade majke sa decom (bebama), to su one što drže jadno golo i boso dete, po svim vremenskim uslovima cvileći "daj kume koji dinar za Suzanu". Zatim, tu su starije žene koje čisto prose, prodaju zavese isl. a pritom te navlače sa pričom "da ti gledam u dlan". Tom prilikom ti na svake dve izgovorene rečenice izvlače još i još para da ti nastave priču o tvojoj "budućnosti". Postoje i one ciganke koje se pristojno obuku pa idu od vrata do vrata prikupljajući novac, navodno, za lečenje bolesne dece. Naoružani su nekom lažnom bolničkom dokumentacijom, receptima, dijagnozama i naravno slikom "bolesnog" deteta. Tu su starci sa štakama, u kolicima, deca koja idu u grupama i traže za hleb, bogalji, slepi, stari, mladi...Sve u svemu, iza svih ovih kategorija prosjaka stoji neki lupež malverzant koji manipuliše, špijunira prosjake, zlostavlja i zaplašuje a uzima celokupnu zaradu. On je nešto poput makroa. Najgore prolaze deca koja se rađaju, sakate, izlažu hladnoći, gladi, fizičkom i psihičkom, zlostavljanju i to sve u svrhe prosjačenja za nekog drugog, koji će taj, sa mukom zarađen novac, rasipati na svoje lične hirove.
a najzesci je jedan deda u kraljevu. nema nogu i po ceo dan sedi na uglu kod bolnice. kisa, sunce, sneg, nebitno kakvo je vreme, on sedi tu. neki put pozajmi jednu štaku unuku koji ode na drugi kraj grada i tamo trazi pare.
tuzno, ruzno, istinito... nije definicija, (malo ih i ima u zadnje vreme)...
u svakom slucaju +