Temeljni dogmatski alat iliberalnog sustava jer omogućuje moć bez odgovornosti, odluku bez istine, štetu bez krivnje, normu bez zakonodavca. To je savršeni pravni mehanizam za autoritet bez odgovornosti.

Dobra vjera je statusna kategorija, odnosno položaj u hijerarhiji.

Dobra vjera funkcionira kao sekularizirana teologija vlasti. U srednjem vijeku kralj je vladao po božjoj milosti. Danas, regulator djeluje u dobroj vjeri.
Oba su neprovjerljiva, nefalsifikabilna, iznad empirije i služe kao štit od odgovornosti. To je metafizički štit u sekularnom pravu.

Najveća perverzija je dobra vjera bez kompetencije. U pravu je moguće biti potpuno u krivu, napraviti ogromnu štetu, donositi pogrešne mjere, kršiti prava i svejedno biti u dobroj vjeri. Pravo ne pita
jesi li bio sposoban, nego jesi li mislio da si sposoban? To je apsurd.

Zato dobra vjera ubija odgovornost jer omogućuje ovo frankenštajnovsku konstrukciju: neznanje + ovlast = imunitet
To je točno suprotno od profesionalne odgovornosti. U bilo kojoj struci, liječnik odgovara za grešku, inženjer odgovara za grešku i pilot odgovara za grešku, dok regulator je postupao u dobroj vjeri. To je jedina profesija na svijetu gdje što si više pogriješio, to se više skrivaš iza dobre vjere.

Dobra vjera nije dokaz nevinosti,
nego dokaz nedodirljivosti. Ona ne služi istini. Ona služi zaštiti institucije od posljedica.
Moderna vlast i dalje legitimizira ne kroz odgovornost za posljedice, nego kroz pretpostavku dobre namjere. To je teološki ostatak u sekularnom pravu. Samo se Bog zamijenio regulatorom.