
Osnovno merilo po kome naši roditelji odlučuju da li se treba družiti sa određenim dečakom ili ne. Ako, ne daj Bože, on ima dugu kosu, to je sektaš, narkoman i tome slično. Ali, ako je uredno podšišan, može se fiksati u venu ispred njihovih očiju, to je dobro dete.
Drug metalac (kosa do ispod ramena) i ja idemo ulicom, srećemo moje roditelje.
*kasnije, kod kuće* M: Je li, kakav ti je ono narkoman sa kojim ideš danas?
Ja: Majka, bre, ono je Stefan, znamo se od vrtića, išli smo zajedno u osnovnu.
M :Ne znam ja, u loše je društvo izgleda upao. Vidi ga, pustio kosu, nosi one kosture na majici, možda se i drogira. Ju, sine, kloni se ti njega. Što se ne družiš sa Milkinim malim? Kako je to zlatan dečko...
Ja: Jesi li ti normalna? Čovek pije kao smuk, a šmrče kao jebeni Kurt Kobejn.
M: Nemoj da lažeš! Vidi kako je dete lepo obučeno i kako divnu frizuru ima. A sad marš u sobu, neću da te slušam više!
Ja: Šta god...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Kurt Kobejn nije smrkao