
Obavezan sastavni i formalni deo svakog dužeg razgovora sa našim starijima. Naime, nema te teme, aktivnosti i dešavanja, koja su u naše današnje vreme ravna svim onim događajima koji su se odigrali u prethodnim vremenima. Nebitno da li su naši stariji bili direktni ili indirektni učesnici, sve ono što se pre dešavalo je mnogo teže, opasnije i za današnje generacije prilično nedostižno. Treba se složiti u nekim aspektima, tipa, nije život isti onda i sada, da je tehnika mnogo stvari odradila za nas, ali problem je konstantno omalovažavanje mlađih naraštaja i nepoverenje koje se odaje pri svakoj aktivnosti omladine a koje se tako redovno ispoljava kroz tu rečenicu "eeeee moja deco....". I šta god znali, koliko god u životu prošli, nikada nećemo biti dovoljno dobri, baš iz razloga što nismo živeli njihov život, mada trebali bi da se zapitaju nekada, da li su i oni naš život proživeli i da li možda treba malo više razumevanja da se pokaže, ne stalno, makar ponekad...
- Jaooooo deda, pada sneg napolju! Jeeeeee idemo na sankanje i grudvanje!
- To sneg, ha pa ne zasmejavajte me, eeee deco moja u moje vreme kad padne sneg, a mi na selu bez puteva i mašina za čišćenje, do struka napada, ne možeš po pet dana iz kuće da mrdneš! Ovo danas neki prdavac od snega, sutra ga već neće biti!
- Daj matori ne davi decu, nego skidaj sanke sa tavana i maži slaninom da mogu klinci da idu da se igraju...
-----------------------------------------------------------
- Marko, sunce mamino, aj skoči do pekare kupi hleb jedan da imamo svežeg 'leba za ručak...
- Kod Sime pekara?
- Da tamo dušo...
- Ni slučajno tamo da si otišao, mašinama leb mese, ko zna šta sve stavljaju u njega! Eeee deco moja, kakav je nekad pre 'lebac bio, pa pojedeš komad 'leba ko da si batak ćureći ceo smazao, a ne ovo danas, samo hemija i naduvano, ni za svinje ne valja...
- Ništa deda, sutra ti praviš leb pa ceš nam pokazati...
- Nego šta, kad ga rukama umesiš pa osoliš dobro, kakav kurac Sima pekar, ima odma da zatvori pekaru svoju, kad samo omiriše ovo...
- Dobro deda čuli smo, aj ti sad lepo Mare samo kupi hleb da ne ostanemo gladni od ovih dedinih priča....
-----------------------------------------------------
- Bill diži dupe idemo da kupimo pečurke u šumi!
- Ne mogu deda, prehlađen sam, baš mi je loše a i kucam neki kompjuterski program, sada treba baš da ga završim, velike nade polažem u njega!
- Vidi ga, mala kijavica i odma ko mlitavko neki se ponaša, diži se bre!!! A i to tvoje čudo od plastike što kuckaš na njemu, ko da će ti to doneti nešto u životu!!! Eeee dete moje u tvojim godinama ja sam uveliko već zidao i radio s svojim starcem, da znaš samo šta smo mi sve uradili, ne bi verovao! Počinjem da sumnjam da nisi od naših Gejtsova!!! Nikad od tebe neće biti ništa!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.
Dobra. Doduse, u pravu su :D
A nekad i oni treba malo da popuste to je prica...nisu uvek najpametniji...
Ja bih pre definisao to kao "uvod u bukvicu koju nam naši najstariji, time i naijskusniji, rođaci očitavaju s vremena na vreme a u cilju lamentovanja za slavnom prošlošću i kenjanja po neslavnoj sadašnjosti". Može i koji pridev manje, uvek preteram sa pridevima, hehe:)
+
Ima smisla ali sam nekako zamislio ovaj prvi dao kao neku obaveznu formu u razgovoru s njiima, da naglasim da bez toga ne može nikako da prođe, samo bih izbegao ovo "kenjaju"! Ipak malo poštovanja prema našim starijima! Nadam se da se slažeš! :)))
Samo ako isto i zaslužuju, kolega. Ali, generalno si u pravu:) pozzzz
Hahahah, super
Samo realno... :-)
"Djuring d vor....."
+
E ta priča, samo nisam hteo da spominjem kultnu rečenici strikana Alberta, bog da mu dušu prosti... :))))