Go ti možeš zabiti i na prijateljskoj utakmici

Pokrivanje kuće se oteglo u nedogled. Sutra završavaju, pokrivanje je gotovo, ima da bude velika fešta.
-Sine, ima li ičega na frontu jebačine?-pita djed, uzimajući jedan po jedan crijep i proslijeđujući dalje.
-Ma nađe se djede, ali imam ovu prijateljicu...
-Uuuufff.
-Šta uf?
-Sine, ja nijesam upoznat u te nove trendove u vas mladih, ali sam upratio jedno, veli ti li da si ti njoj prijatelj, donji si.
-Ne mora da znači djede, što je najgore, ja mislim da sam se ja zaljubio u nju....
-Auuff, sine, prva greška ti je ta. Vi'š, ja se nisam bio ni zaljubio u tvoju babu, Bog da joj dušu prosti, ali jebiga, kad je zatrudnila sa tvojim ćaćom, bio sam opkoljen. Al' ajd' sad, pusti ti mene. Da ja tebe pitam, jel' ona dobra?
-K'o avion!
-Mislim, ima li je?
-Znam šta misliš djede, ima je, tam-taman, no odliti, ni doliti. A i pametna je.
-E pa sine, go se može zabiti i na prijateljskoj utakmici. Zapamti moje riječi i dan današnji. Ako ti je toliko stalo do nje, šta da ti kažem, što se tiče muvanja i privođenja, bar to imaš od familije, đedo je, heh...
-Dobro djede, nije mi do tvojih priča o jebačini sada.
U tom začuše poziv odozdo.
-Alo, Aco sine, Mihajlo, zovite ostale i silazite odatle, pa ajd' da večerate.
-Evo nas ćale, silazimo!
Djed ga munu u stranu.
-Jel', jel' ćikariš?
-Otkud ti znaš?
-Sine, vidio sam ja Laki Strajk kod tebe u džepu, ne zamjeri, uzeo je đedo jednu. Sam' ovaj duvan nije ni za čega, Laki je u moje doba bio najbolji cigar.
-Ma ništa djede, ali Marku ni riječi, jasno?
-Ma ne brini se.
Riječi djeda Mihajla izgovorene tog dana u potkrovlju, baš na ovom mjestu, su mu odzvanjale kroz glavu, dok je gledao svoju, sad već djevojku, a nekad prijateljicu, dok se meškoljila i prevrtala u krevetu. Istina, djed je umro, ali, mogao se okladiti u bilo šta da ga je iz oblaka osmatrao i sretno se kezio, likujući zbog uspjeha svoga unuka. Izgleda da je djed, još jednom, bio u pravu.