Prijava
   

Gracki mangup s' mesečnu kartu

Izraz kojim se ukratko opisuje "gradski" momak, koji poreklom i mestom boravka nema nikakve veze sa nekim gradom, a voleo bi da ima.
Fenomen koji se javlja uglavnom na jugu Srbije. Čovek koji je rodjen,odrastao i koji i dalje živi na selu, zanesen svetlima nekog obližnjeg grada, počinje da odbija svoje poreklo i usadjene vrednosti i pokušava da preuzme i u sebe usadi neke nove, gradske manire. Svoje vreme uglavnom provodi po elitnim gradskim kafićima i kao kameleon se vremenom utapa u urbanu gradsku sredinu. Kao sundjer upija i uči sve gradske fore i forice. Vremenom se toliko izdeformiše, da se ne može razlikovati od bilo kog rasnog gradskog mangupa. Tu je sve što treba, gradski naglasak, šatro, gistro, ovo, ono. Treša, tike, kombinacije i spike. Okom prostog posmatrača, izgleda kao i svaki drugi nafurani mali... Ali kada se zagrebe ispod površine i kada iz kožne Pradine torbice uz paklu Malbora ispadne i mesečna karta overena kod lokalnog autoprevoznika, koji poslednji polazak ka njegovom selu ima u 21 i 15, sve njegove spike padaju u vodu, a realnost mu opali takav šamar, poput Šešeljeve kore od Banane posle kojeg bridi i obraz i ponos...

DAN PRVI:
Niš negde oko 19h. Divan letnji dan. Bašte gradskih lokala su prepune. Prava revija gradskih momaka i devojaka. Sve šljašt,i sve blješti. Za centralnim stolom jedne bašte sedi momak, niko ne zna kako se zove, ali se odaziva na Ćomi, reklo bi se rasni gradski mangup, koji u svom tom blještavilu prosto sija. Dok mu u piksli gori skupocena cigareta, on sa dva prsta desne ruke elegantno ispija svoj, danas već četrnaesti espreso, dok sa levom rukom na uvetu pridržava mobilni telefon marke Android i očigledno završava neke kombinacije. Čini se kao da sve oko sebe poznaje, a pogotovo mladjani ženski svet koji odpozdravlja namigivanjem i mangupskim smeškom, dok se sa muškim pozdravlja srdačno uz neizostavno grljenje i udaranje po ledjima. Ali vreme, o to prokleto vreme, leti tako brzo. U pauzama izmedju razgovora mobilnim, on sve nervoznije i nervoznije gleda u ekran tog istog telefona. već je 20h, postaje mu sve neprijatnije, grad se sve više i više puni, a on još malo mora da ide. Ostao bi on ali prokleti NIŠ Expres je je u svom redu vožnje mislio samo o znojavim radnicima i umornim djacima koji se nakon napornog dana trebaju dovesti do svojih kuća. Nije mu lako, ali vešto prikriva očaj koji ga sve više obuzima. Oho, evo je i mala Sandrica, ribica kojoj je siguran da se svidja. Ima je čak i na facu za prijatelja. Mala prilazi stolu pozdravlja se sa njim, i nakon poljubca u obraz, pristaje čak i da sedne. Ali vreme, to prokleto vreme... A i ona pička joj materina ne može da izadje u grad u 3 popodne ko sav normalan svet, ali nebito, slatka je Sandrica. I dok je Sandrica sve rasppoloženija, nad njegovom glavom kao da se naoblačilo. Još mu nije ispričala ni kako je bilo danas u školi a već je 20 i 45. U glavi nastaje konfuzija, dok Sandrica razdragano priča, on je odsutan mislima, i kreće da se preračunava...
-Uf jebem ti NIŠ Expres, dal imam vremena za još jedan, makar kratki bez mleka??? hmmmm 15 do 9, treba mi desetak minuta bržeg hoda do stanice, što znači par minuta dok se spremi kafica, i na tenane da ispijem taman stižem na vreme. KURAC STIŽEM! Pogledaj ovu kljakavu, ko njoj dade da bude konobarica. Jbt pa ona se sapliće po lokalu. Majko moja! Ma jebeš kljakavu, Ijao vidi Sandricu što ima batak a mala se raspištoljila nekako kao da izaziva. Možda bi mogao kod nje na gajbu pa ujutru ćiku.... Da , da mogao bi, da mala nema 17 godina i ćaleta i kevu sa sve tetkom iz Žitoradje na gajbi... E moj Milisave, tako ti i treba kad se s decu kačiš. U JBT! 5 do 9. Auuuu pogledaj što se napuni lokal! Šta li bre ova mala trabunja vec deset minuta. C C C C C jbt kad pomislim sad, sat i po vožnje u raspalom busu sa kompletnom znojavom medjusmenom gradskog komunalnog preduzeća. JBT Milisave od tolike svetske metropole ti baš u Koprivnici da se rodiš! A grad puni li se puni, jeba ga Milisave dal ćeš i ti jednom da vidiš kako izgleda život posle 9 u Nišu!? AU! 9 i 5, trči majke ti ga nabijem spavaćeš na tvrdjavi Milisave!

- E Sandrice, dodji da te ljubi Ćomi, moram da pičim imam neku kombu hitno da završavam, vidimo se sutra, i ajde dodji malo ranije keve ti...

DAN DRUGI, KOPRIVNICA, 13H NEGDE ISPRED SEOSKE PRODAVNICE...

-Oprem dobro majke ti ga nabijem! Milisave, ispisnik si bijo sinoć u grad?
- Bio sam tebra što?
- E ne frljaj mi se sti gracki izrazi, nego je si čuo što specialci uapsili nekog Eskobara iz Durlan u onaj kafić Pueblo ?
-Ne seri tebra, pa ja sam bio u Pueblo, i znam Eskobara do jaja lik završavao mi neke stvari, kad to bilo?
-Reko sam ti da se ne frljaš! De znam kad bilo valjda oko jedanaes, tako javili na TV Nišavu, zato te i pitam si vido možda.
-Nisam tebra ja sam došo s onaj u 9 i 15 do kod kuće. Jebem ti Niš expres! Al sad ću da pozovem ortaka da proverim...
____________________________________________________________________
- Halo! E Šomi, tebra , Ćomi ovde. E si mi dobar? Šta to čujem skembali Eskobara?
- Ma da tebra, ludilo, kad su upali, ja sam mislio da će krv da padne. To murija na sve strane i ne samo Eskobara pohapsili pola Puebla. Ludilo...
- AUUUU! Bolje što sam otišao sad bi mi donosio pljuge u mardelj he he he he.
- Bolje buraz. Nego reci mi jel se vidimo danas da gledamo Tekmu u Sky Betu?
- Ma jok tebra mrzi me da se cimam, noćas se bus raspao izmedju Trupale i Vrtište, tri sata smo čekali da ga oprave, u 2 sam stigao kući...
- Jbg buraz vidimo se onda drugi put!
- Vidimo se tebra! Pozdravi mi Dukija i ekipu i ljubi mi malu Sandricu he he he he
- Neka tebra ljubi je ti, sinoć kad upali specijalci, u WC-u navatali Dzonija kako Sandricu kljuka hormonskom terapijom, oralnim putem...
- JEBEM TI NIŠ EXPRES!

Komentari

mobilni telefon marke Android

Da, plus

Mnogo rasplinuto i usiljeno nekako a tema prežvakana, al' ajde plus... zbog Niša, hehe