Muerrrte, (zašto se meni odjednom obraća sa Vi, hajde budite ljubazni pa nemojte, dovoljno je što su me prozvali "egzotičnom", a sada sam još JEDINA kojoj se govori Vi:((
Shvaćam sve tvoje ružne slike, sjećanja, asocijacije... Vjerujem (i znam) da ima krajeva s jače izraženim nacionalizmom, šovinizmom, mržnjom... Danas poznam samo Istru. Priznajem malo se ponašam kao noj, zabijem glavu u pijesak i ne vidim ono što ne želim. Možda to netko osuđuje, ali ne mogu drukčije jer bih izludjela, a imam samo ovaj život. Sjećam se i ja i Splita i šibenika i Zadra 91. Ja sam bila tamo! I jedva živu glavu izvukla. Nisam mislila o tome ovdje pisati, ali eto... Koliko god se trudimo odmaknuti se, uvijek se nekako svi vraćamo... Ima toga o čemu ti pričaš, ali bilo je i drugih stvari. Jednom će se morati živjeti dalje, bez vraćanja, mi to nećemo doživjeti. Ali ja vjerujem u pojedince, vjerujem u ljude, ne u Srbe, ne u Hrvate, u LJUDE.
Ali da pričamo o lijepim krajevima. Hvala ti na pozivu, rado bih došla, možda jednom... :)) Ne znam koje si godište, ali najrađe bih ti rekla da sam Zlatiborom šetala prije nego si ti pošao u školu:)) Oprosti, ovo je šala, ali šetala sam zaista, i Zlatiborom, i Vrnjačkom Banjom, i Kraljevom, Beogradom naravno, i mnogim drugim mjestima. I nadam se da ću još jednom u životu obići bar nekoliko manastira. Posljednji u kojem sam bila je Žiča. Bilo jedno krštenje. To su mi predivna mjesta. Čini mi se kao da pričam o nekom od svojih ranijih života, nekom od onih u kojima sam već umrla.