Ma ne samo to: Zamisli, seljak čovek, ima imanje, nasledio od ćaleta, lepo da živi i on i porodica od zemlje. Al` pošto u seljačkoj Srbiji fali radnička klasa, lepo se napravi industrija, pa se seljaci odreda prebace u fabrike. Tamo im se odredi gorepomenuto radno vreme, da mogu da odu posle posla i do njive, a rezultat sledeći: seljak nema vremena da se dovoljno posveti zemlji, pa imanje stagnira, ali bude dovoljno za osnovne potrebe. Posao u fabrici mu služi za platu, staž i dremku (još ako radi treću smenu, ihaaa..) ne zavisi mu egzistencija isključivo od firme, pa mu zabušavanje nije strano.
Pošto su njega vezali za grad, moraju i ženi da nađu posao, pa zato svako mesto u Srbiji preko 5000 stanovnika ima (imalo je) tekstilnu industriju.
Tako, on ti je čovek ni tamo ni ovamo, tzv. polutan, pa polako propadaju i selo i grad.
Preduzeće umesto da ima 500 zaposlenih, mora da ima 1500 da bi se posao obavio (sam izračunaj produktivnost takvog sistema), a imanje, umesto celog gazde ima samo polovinu.
Inače, radno vreme koje počinje u 6:00 je i po medicinskim ispitivanjima nenormalno i pre svega vodi ka neproduktivnosti.
(kao što vidiš, baš sam razmišljao o ovome :))