Inteligentan saobraćajni policajac

Barbam 2013-03-12 13:14:43 +0000

Štamparska greška, mitsko biće, čudo neviđeno, nešto što nije postojalo i nikada neće postojati... Ili, samo, savremeno oličenje drevnog lovca na plen?

Ipak, i pored svih stereotipa, evolucija ponekad izrodi nešto novo, nešto više, nešto što otvara vidike, razbija monotoniju i utire put novom kvalitetu i višim ciljevima.

Inteligentan saobraćajac. Evo kako to izgleda u praksi.

Noć. Subota na nedelju. Negde oko četiri ujutro.

Vozim prema stanu sporednim zabačenim uličicama kojima često ne prolazim, kako bih izbegao policijsku kontrolu zbog vožnje u alkoholisanom stanju.

Na mestu na kom se to najmanje može očekivati, policijski službenik propisno, uz pomoć lizala, zaustavlja moj automobil, koji je, isto tako propisno, okićen svadbarskim kičerajem. Spuštam staklo i začujem poznate reči.
- Dobro jutro. Molim vašu vozačku i saobraćajnu.

Tražim dokumente pokušavajući da suspregnem dah. No, i pored toga, moj plavi anđeo ipak uspeva da očita alkoholne pare u unutrašnjosti vozila, okreće glavu i saopštava prisutnom kolegi svoj sud i bez upotrebe alkotestera.
- Loza.

Potom, okrenuvši se prema meni, izgovara magične reči započinjući igru koja označava krunu njegove profesionalne karijere i ljudske misije. Ova igra, u kojoj neizmerno uživa i zbog koje je bio spreman da čitavu noć provede ovde, na ovom pustom mestu, najviše podseća na igru mačke sa već savladanim plenom.
- Da li ste večeras konzumirali alkohol?

Obeshrabren dijagnozom koju je uputio kolegi, pokušavam da se vadim.
- Idem sa svadbe.

Prekinu me pre nego što uspeh da izgovorim tu prostu rečenicu.
- Nisam vas pitao odakle i kuda idete. Da li ste konzumirali alkohol?

Pokušavam uzvratiti protupitanjem:
- Čoveče, da li si ikad bio na svadbi, a da nisi popio? Živim u blizini. Idem pravo kući.

I na ovo me dočeka spreman, uvežban odgovor. Njegova samouverenost u kontrolu nad situacijom postepeno počinje da utire put dolasku do potpune dominacije sa elementima nirvane.
- Gospodine, nemojte pokušavati da se intimizujete sa službenim licem. Da li biste izašli iz vozila?

Videvši da je đavo odnio šalu, polagano izlazim i pažljivo prilazim suvozačevom mestu službenog vozila, na koje je junak ove priče već zaseo. Pri tom se, koliko mogu, trudim da ne odajem uobičajene motoričke simptome preteranog i skorog udisanja alkoholnih para.

Postavivši na kolena obrazac zapisnika o saobraćajnoj kontroli i moja dokumenta, naš junak samouvereno nastavi da igra igru mačke i miša, dok drugi kolega nezainteresovano gleda u mračnu uličicu.
- Da li imate nešto protiv da vas alkotestiramo?
- Zaista nema potrebe. Živim trista metara dalje. Umoran sam, idem na spavanje i to je to.
- Ali gospodine, kako da utvrdimo da li ste konzumirali alkohol?

Vidim da od jeftinog izvlačenja nema ništa i ponovo menjam taktiku. Preuzimam rizik, vadim iz džepa već pripremljenu deviznu novčanicu i oprezno je ostavljam ispod šajbe ispred suvozačevog mesta u službenom vozilu, pored samog alkotestera.

Pogledavši pažlijvo, najpre na novčanicu, a potom i u moje dokumente i obrazac, službeno lice dotače laktom svog nezainteresovanog kolegu, pogleda me prodornim samozadovoljnim pogledom i upita:
- A zbog čega je ovo potrebno?

U trenutku kad pomislih da ću, pored vožnje u alkoholisanom stanju, sebi na vrat da natovarim još jednu optužbu i to za pokušaj davanja mita, poče da puca moja poslednja linija odbrane.
- Čoveče, pa dajte... Pustite me kući. Popijte neko piće... ako smem da vas počastim.

Odgovor koji stiže sa druge strane samo još više nahrani crva moje sumnje. Mačka je još čvršće stegla miša.
- Gospodine, vidite li vi ovo? – reče pokazujući prema dopola ispisanom obrascu.
- Mi dužimo ove naloge. Zar vi mislite da ja kod kuće imam štampariju?

Suočenost sa novom i još težom optužbom potpuno potisnu moj primarni problem i spremno posegnuh rukom prema alkotesteru. Miš je bio savladan.
- Polako. Gde ćeš? – zateče me svojim odgovorom.
- Pa, kad već nećeš da me pustiš, daj da duvam. – Odgovorih spontano prividno opušten pod naletom adrenalina od malopre.

Polako, bez ikakve žurbe, uze mi iz ruke alkotest kako bi otpočeo završni čin.
- Kako ti da duvaš kad si pio? Ja ću da duvam. – reče i kao u snoviđenju uze aparat dunuvši u njega snažno i odlučno.

Pokaza mi očekivan rezultat analize i time najavi rasplet ove neravnopravne igre. Njegova naredna velikodušna gesta samo još više naglasi veličinu njegove pobede.
- Evo, pogledaj. U čemu je problem? Vidiš da večeras nisi pio.

Potom, uvežbanim pokretom leve ruke uze i ubaci deviznu novčanicu u kasetu službenog automobila, dok mi je desnom rukom dodavao vozačku i saobraćajnu dozvolu.
- Laku noć. Idi da spavaš i pazi da usput ne nepraviš neku glupost. Mi ćemo ovo da završimo. – reče okrenuvši se prema pospanom kolegi ovlaš pogledavši u napola popunjen obrazac izvršene saobraćajne kontrole.

Ovim je igri bio kraj.

*

Kako bih se uverio da moje viđenje ovog događaja nije plod mašte načete umorom i potaknute alkoholom, narednog sam dana proverio da li mi zaista nedostaje ona moja devizna novčanica.

3
20 : 3
  1. Svidja mi se defka, plusirala

Omiljeno za [1]

Najnovije definicije

Rekli o sajtu

U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.

Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.