Izgubiti vuka u sebi
Pretvoriti se u običnog psa.
Neke ponese životna gorčina, pa se pretvore u običnu džukelu. Grizu i reže na svakog prolaznika. Uglavnom ljudi u njihovom okruženju i jesu prolaznici, jer tko bi se zadržavao pored bijesne džukele? Što je najgore, oni i dalje misle da su vukovi, al' zaboravljaju da je vuk plemenito stvorenje.
Drugi se pripitome sasvim. Prepuste se nekome da ih, poput čivave, nosi u naručju. Tako je lakše kroz život. Udobno. Toplo. I samo ponekad, dok tako bezbrižno drijemaju, sjete se dana dok su imali vuka u sebi. Zaigra srce, bljesne zjenica, a onda zamiriše svježe pečenje sa stola, osjete nježan dodir i začuju mile glasove. Zašto mijenjati ovo za divljinu?
